Praška Akademija umjetnosti, arhitekture i dizajna nedavno je obilježila 140 godina djelovanja. Na sadržajnoj svečanosti uzvanici su se prisjetili i jednog od svojih profesora, Jože Plečnika. Tu instituciju gotovo i nije moguće shvatiti izvan konteksta grada Praga, podno Hradčana, gdje je i sam Plečnik ostavio nešto finog arhitektonskog rada, a tik uz rijeku, u velebnoj zgradi s jednom od najljepših javnih galerija u gradu prekrcanom turistima.

Uz Aalto School of Arts, Architecture and Design praška je akademija jedna od rijetkih čiji je kurikulum zasnovan na sintetičkom gledanju ta tri polja, nekad usko povezana, a koja je modernizacijska specijalizacija razdvojila na umjetničko i tehničko područje. U urbanome kontekstu Praga, grada koji je danas sve ono što su Zagreb i Hrvatska mogli biti a još nisu, Akademija je nakladnik obimnoj tvrdo uvezanoj knjizi Design - From Idea to Realization. U predgovoru njezin urednik Jiri Pelcl upozorava na važnost interdisciplinarnoga pristupa dizajnu, a kada on kao dugogodišnji profesor na odjelu za dizajn to tvrdi vjerojatno postoji dobar razlog. Posebno s obzirom i na njegovu autorsku praksu dulju od trideset godina. Pelcl je u Češkoj simbol profesije, a imao sam zadovoljstvo upoznati ga prilikom jednoga predavanja u Pragu. Kako je predavanje obrađivalo temu teorije dizajna i samoupravnog socijalizma, prepoznao je mnoge teme iz vlastite mladosti i početaka bavljenja dizajnom, sedamdesetih godina, nakon školovanja u Pragu i Londonu. Skroman i samozatajan mentor generacija čeških dizajnera i dizajnerica, Pelcl nije nakrcao knjigu retrospektivom vlastitih projekata nego je uredio iznimno sadržajan kompendij znanja i informacija, s katalogom reprezentativnih projekata svojih kolega ali i bivših studenata.

Kontekst povijesnog socijalizma

Jonathan M. Woodham, ključna osoba znanstveno-istraživačkoga profila za europski dizajn, u obimnome tekstu objavljenom u knjizi zaokružuje neke od napora u zapadnoj hemisferi, obavljene u svrhu identifikacije prisutnosti i kulturnoga te društvenog smisla profesije dizajna s one (za nas - ove...) strane željezne zavjese. Iako u vrijeme kada je Pelcl počinjao to nije moglo biti jasno, jer jednostavno nije bilo lako komunicirati, danas je zahvaljujući većem broju zainteresiranih istraživača, a i otvorenosti arhiva, moguće zaključiti da je dizajn u kontekstu povijesnoga socijalizma nakon Drugoga svjetskog rata fenomen za sebe ,koji je itekako poticajan za istraživače kulture neposredne prošlosti. Tih je istraživača, zasad, više na zapadu negoli na tranzicijskom istoku. A trebalo bi ih biti više jer, slijedeći metodološke naputke Ljube Karamana, može li biti boljega putokaza za razvoj budućnosti od temeljitog upoznavanja prošlosti i pouka povijesti? To je jedna od mogućih lekcija Pelclove knjige.

Svrha održive proizvodnje

Usto, autor na temelju izabranih primjera opisuje riječju i vizualnom dokumentacijom složenost procesa generiranja finalnoga proizvoda iz temeljne nakane da se stvori inovacija. Zamišljena kao metodološki priručnik utemeljen na studijama pojedinih primjera iz različitih dijelova svijeta, knjiga upućuje na složenost kulturnih ali posebno tehničko-tehnoloških aspekata koji su u procesu stvaranja - samo problemi. Knjiga jasno pokazuje dimenzije globalizacije danas, kada je u cijelome svijetu razina problema ekonomije velikih razmjera jednaka - od neravnopravne raspodjele bogatstva, preko aspekata metodologije dizajna do okolinskih i političkih zavrzlama. Što bi u tome kolopletu zamršenih problema mogla značiti iskustva teorije i prakse dizajna iz doba socijalizma?

Zasad se na osnovi Pelclove knjige može reći - temeljem nekih ideja iz toga doba - barem može pridonijeti iskustvu obazrivoga činjenja (projektiranja, dizajniranja) u svrhu održive proizvodnje. U još užem smislu, pouke knjige su kao i pouke bilo kojeg senzibilnijeg posjeta Pragu, glavnome gradu jedne zemlje, koji su sve ono što su Zagreb i Hrvatska možda mogli biti a nisu i ponekda se čini - ni neće tako skoro. Možda i zato jer tvrdoglavo odbijamo učiti od prošlosti, a još teže ta iskustva znamo slagati u produktivne planove za budućnost. I nije to samo pitanje dizajna nego i bilo koje razine društvenosti i kreativne produktivnosti, odnosno svega što čini standard normalnosti u nekoj zemlji građanske demokracije, a Češka Republika danas to svakako jest, iako su bogme imali daleko žešću diktaturu nego južnoslavenska federacija.

Na kraju, vratimo se knjizi i njenom naslovu - parafrazirajući ga mogli bismo zaključiti kako put od ideje do realizacije nije kompleksan i težak samo u području dizajna, nego i u svakom tipu društvene aktivnosti. U Pragu i u Češkoj to je jasno na svakom koraku, pri čemu valja napomenuti kako su ondje već duboko u  realizaciji, dok u nas nije jasna niti ideja. 

Feđa Vukić