Autor: Feđa Vukić

Prisjetio sam se drugoga romana Leonarda Cohena, Beautiful Losers, kako bih nekako uokvirio dojam nakon čitanja nove izazovne knjige Brucea Sterlinga – Pirate Utopia. Cohen vrlo ozbiljno, pod iznimnim utjecajem različitih stimulativnih sredstava, ispisuje fikcijsku priču na osnovi povijesnoga konteksta, u kojoj se politika, seks, nevjera i vizionarske ideje pretapaju u nevjerojatni sklop sudbina i odnosa, unaprijed osuđen na propast.

U Sterlinga protagonisti nevelike alternativne pripovijesti žive u militarističkoj tehno-umjetničkoj državici u kojoj je anarhizam svjetonazor, a estetika je zasnovana na ideji o vječnosti.

Sam naslov pa i koncept poprilično su utemeljeni u kontroverzni svijet i ideje Petera Lamborna Wilsona (a.k.a Hakim Bey), točnije – njegovu knjigu Pirate Utopias: Moorish Corsairs & European Renegades iz 1995. Tom je spekulativno-fantazijskom knjigom Wilson pokušao naći povijesno utemeljenje za vlastite anarhističke stavove u prošlosti mediteranskih pirata i njihovih zajednica, kao potencijalnih modela za društvo potpune slobode. 


Sterlingova pak "utopija" jest Regency of Carnaro, topografski smještena u Kvarnerski zaljev i u njegovo zaleđe, s centrom u Rijeci (Fiume). Znaci navoda oko pojma "utopija" primjereni su tekstu recenzije na hrvatskome jeziku, jer u svjetonazoru Wilsona i Sterlinga utopia doista funkcionira kao literarno sredstvo, no tekst o njihovu tekstu treba naglasiti kako nije riječ o utopiji u klasičnome smislu toga pojma (zamišljanje moguće budućnosti) nego o retro "utopiji".

Preciznije, to je alternativna povijest, model pripovijedanja "što bi bilo da je bilo", kojim se nakon 1945. možda najpreciznije koristio Philip K. Dick u romanu The Man in a High Castle iz 1962. (trenutačno je na Amazonu Primeu druga sezona istoimene serije). Dick zasniva zaplet na premisi da su Sile Osovine pobijedile u Drugome svjetskom ratu, pa su Njemačka i Japan podijelili Sjedinjene Američke Države. U depresivnoj stvarnosti postoji međutim i pokret otpora, koji svoju ideologiju zasniva na tvrdnji kako negdje živi autor knjige o hipotetičkoj alternativnoj povijesti u kojoj su Saveznici porazili fašizam.
 Taj tipično dickovski višestruko uvrnuti narativni postupak su Sterling i William Gibson iskoristili u zajedničkom djelu The Difference Engine iz 1990., u kojemu govore o informatičkoj revoluciji u doba parnoga stroja, Charles Babbage nije napravio samo nemogući mehanički prototip nego parom pogonjeno komercijalno računalo, lord Byron nije poginuo u Grčkoj nego predvodi Radikalnu industrijsku stranku u naporu da sruše torijevsku vladu Vojvode od Wellingtona, sve kako bi utemeljili društveni sustav totalne tehno-demokracije s, dakako, limitiranim slobodama za aktere.


Gibson-Sterlingov uradak dao je poticaj čitavome pokretu i estetici uglavnom označenima kao "steampunk", na neki način posebnoj izvedenici "cyberpunk" svjetonazora, razvijenome najviše iz Gibsonova romana Neuromancer iz 1984.

Sterling je u međuvremenu objavio više romana i esejističkih knjiga, a kroz organizaciju Viridian Design bavi se i koncepcijama održivoga razvoja i dizajna.
 Upravo na tragu strategije pripovijedanja iz The Difference Engine, Sterling u Pirate Utopia ispisuje zbivanja u "privremenoj slobodnoj zoni" u kojoj vojna okupacija Rijeke u orkestraciji Gabrielea d'Annunzija nije prestala nego se pretvorila u trajni tehno-umjetnički laboratorij koji futurističke manifeste i ideje pretvara u svakodnevnu stvarnost, a stanovnici futuristi-vojnici bore se protiv svih oblika ideologija, a inženjeri i pjesnici surađuju na konceptualnim anarhističkim tehno-projektima.
Knjiga je nadahnuta talijanskim futurizmom i kad je primite u ruke imate osjećaj kao da je libretto d' autore iz najboljih godina vizualno-verbalnih eksperimenata Marinettija, Depera i ostalih.

Pirate Utopia nije samo tekst u lijepo uvezanome volumenu, nego ima i predgovor Warrena Ellisa, pogovor Christophera Browna, a donosi i razgovor s piscem. Kao da se htjelo fikcijski set-up ipak nekako racionalno pojasniti. Nekome će to djelovati kao interesantan dodatak knjizi, no možda je to samo nepotrebno refokusiranje od glavne priče. Međutim, knjiga je ispunjena i ilustracijama Johna Coultharta, koji je također imao potrebu tekstom naglasiti povijesne uzore njegova rada.
 Čitatelju preporučujem neka se fokusira na glavnu priču i ilustracije, a tko voli neka čita i dodatke.

Srce priče je posve luda i ne osobito kompleksnom strukturom skicirana situacija nemoguće pravne tvorevine zasnovane na umjetničkim, tehnološkim i anarhističkim premisama. Tekst je prije zbir manifestno izraženih stavova negoli jednostavno strukturirana priča i tu se najviše osjeća utjecaj futurističkih manifesta i teorijsko-poetskih tvrdnji prepunih uskličnika, koje se koriste kao osnovno sredstvo za stvaranje značenja. Bio bi to dobar predložak i za jednu avangardnu operu, izvan svake sumnje.
Međutim, ambicioznijemu ljubitelju ovoga žanra, naviknutome na standarde visoke razine nemogućih umišljaja i pripovjedne ekvilibristike, ovo možda neće biti osobito interesantna knjiga. Koncept je vrlo provokativan i, osim u idejama talijanskoga futurizma, koristi alternativnu viziju stvarnoga povijesnog vremena i zbivanja kao podlogu. Razdoblje od rujna 1919. do Božića 1920. je tema - koga zanima - sustavno obrađena izložbom i publikacijom "Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea d'Annunzija" u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskoga primorja, Rijeka, 2010. godine. U Sterlingovoj knjizi postoji i lik Proroka, nadahnut figurom talijanskoga pjesnika, no ključnu ulogu u Republici Carnaro imaju tehnokrati. Sterling aludira na odnos D'Annunzijeve slobodne umjetničke zone i kasnije fašističke korporativne države Mussolinija. Posebno temeljem povijesno uvriježenoga mišljenja kako je upravo D'Annunzio osmislio sve ključne simboličke identifikacijske elemente za kasniju zamisao fašističke korporativističke države. Mussolini ga je zauzvrat marginalizirao u fantazijski memorijalni projekt Vittoriale kod jezera Garda.
 Prevedeno na politički jezik – umirovio je prpošnoga pjesnika s imperatorskim sklonostima, no neke njegove ideje nije.

Knjigu bi bilo interesantno prevesti na hrvatski jezik i ponuditi kao model interpretacijskog razmišljanja o prošlosti, u kontekstu koji je još uvijek opterećen nelagodom s nepomirljivim verzijama povijesti. Možda bi se tim činom, a k tome i prijevodom drugih sličnih literarnih pokušaja u domeni alternativne povijesti, moglo potaknuti tuzemno javno mnijenje na društveno proaktivniji odnos prema prošlim događanjima.
 Za razliku od Cohenova eksperimentalnog (neki tvrde i prvog postmodernog) romana, Sterlingov je tradicionalno strukturiran, jedino su elementi priče i ukupni koncept vrlo neobični, ali opet tipični za njegovu zamisao o alternativnoj povijesti.
Protagonisti i jednog i drugoga romana su luzeri, ali je u Sterlingovu romanu lijepo što oni to još ne znaju. Odnosno saznaju kada ih se na kraju stavi u širu perspektivu kao beznačajne u ukupnome kontekstu globalnih snaga političke i medijske moći koja danas, eto, proizvodi alternativne činjenice u realnome vremenu, a ne više samo materijal za neku buduću alternativnu povijest.




Potpisi pod ilustracije



1. Naslovnica knjige, dizajn John Coulthart

2. Bruce Sterling, 1983.g.

3., 4., 5., 6., 7. - ilustracije iz knjige, autor John Coulthart

8. Naslovnica knjige The Difference Engine, W. Gibsona i B. Sterlinga, klasik žanra alternativnih povijesti i kamen temeljac steampunk pokreta