NAPISAO: Emil Pirih

Bach je laganim, rekli bismo gospodskim korakom, s crnim polucilindarskim šeširom, sa štapom u ruci, u bijeloj košulji ispod elegantnog ali neuobičajeno šarenog pamučnog sakoa s kineskom dušom, lebdio zagrebačkom Savskom ulicom praćen pogledima većine prolaznika, osim onih koji u brodolomu svoje svakodnevice i tako nisu vidjeli ništa.

Zavaljen u mirisu kave ispred Muzičke akademije čekam na čašicu razgovora svoga vršnjaka Nenada i gledam kako se stopio u dekor okolnih zgrada iz austrougarskog razdoblja, posebice HNK-a iza njega. Pomislih: Gle, kao da je upravo izašao s njegova svečanog otvorenja, oko 14 sati 14. listopada 1895., kada je car Franjo Josip I. na stupiću balkona simbolično izveo zadnji udarac srebrnim čekićem. Odlutah u povijest, ali, eto, Nenad i ja smo ju živjeli, gradili i gradimo, svaki na svoj način, pa ju i oživljavamo. No, moj sugovornik će nas brzo vratiti u sadašnjost. On je, prije i poslije svega – građanin svijeta, suvremenik koji promišlja stvarnost i nudi rješenja. Na prvu utopijska, ali posve utemeljena i izvediva. U dobi kad većina ljudi sjedi pred TV-om ili peca ribu on je neumorni skladatelj, izvođač, pjevač, producent i mirovni aktivist, ponajviše promotor Hrvatske. Surađivao je i nastupao s Pavarottijem, Bonom, Springsteenom... Rođen je u Zagrebu 1954., otišao iz Hrvatske 1984., u međuvremenu u Rijeci završio studij građevine pa pospremio diplomu i otisnuo se u svijet, sprva u potragu za demokracijom...

1. Srce vuče, domovina zove, zar ne? Stalno putuješ svijetom, jesi li u 33 godine pronašao demokraciju?
Doputovao sam na vjenčanje svoga nećaka. Došao bih i drugim povodom, bude razdoblja kada u dragu Hrvatsku dođem i po pet-šest puta u godini. I Amerika je moja domovina, New York je moj dom, ondje živim dulje nego što sam živio u Hrvatskoj. Volim svoje dvije domovine, ali volim i cijeli svijet. Družim se s puno ljudi, putujem, sviram, pjevam... Radim na nekoliko projekata. Ne, nažalost, nisam pronašao demokraciju. Nema je, još ne postoji, nadohvat je ruke, ali neće je biti ako se ljudska svijest bitno ne promijeni. Sve dok interesi pojedinaca i grupa prevladavaju, dok im političari kroje puteve uspjeha, a birokracija se naslađuje i časti na račun milijuna podanika, bedemi vlasti su neosvojivi. Ljudi su zasićeni političarima, ne vjeruju im više, nema nekadašnjih uvjerenja, mahom se bore za preživljavanje, plaćanje računa, školovanje djece... A sve se može riješiti za sat vremena. Samo treba osloboditi čovjekovu svijest. Tako je i sa svjetskim mirom. Pa i sami kažemo svemir – SVE MIR. On je moguć, zapadna hemisfera je u povijesti prvi put bez rata, eto od 17. travnja, prilika je da ga sada stvorimo. Velika prepreka su proizvođači oružja, za njih su ratovi profitabilni. Ali njih je možda 500. A na Zemlji je sedam milijarda ljudi. Za njih je profitabilan mir, sve se može riješiti.

2. Posustaneš li u promišljanjima o boljem svijetu?
Malo me usporila Parkinsonova bolest, ali se evo već sedmu godinu dobro nosim s njom. Nastojim preodgojiti svoje neurone da mi malo pomažu koordinirati pokrete. Tako bi trebalo i društvo, pogurati zdrave i pametne ljude, okupiti najbolje, najpametnije... Znaš li kako to činim? Igram stolni tenis. Izvrstan je za reflekse jer lopticu moraš instinktivno pogoditi, nema razmišljanja, Parkinson nema priliku. Upravo idem na partiju sa švedskim ambasadorom Larsom Schmidtom, veleposlanikom UK Andrewom Dalgleishom i Zoranom Primorcem. To činimo i u drugim prigodama za susreta diljem svijeta. Oni nisu moji protivnici, nego veliki prijatelji. Moj protivnik je Parkinson.

3. Stariji će se sjetiti 1998. i albuma “News Goo” koji si izdao s Bruceom Springsteenom, Leonardom Cohenom, Allenom Ginsbergom i drugima, suosnivač si grupe “Vrijeme i Zemlja” koja je ‘79. zapalila vatru riječke glazbene scene... Za tobom je više od dva milijuna nosača zvuka. Gdje si sada u muzici?
Tri godine zbog bolesti nisam svirao gitaru. Sada je to OK. Upravo spremam novi album s grupom King Street Bing Band, malo ću svirati glasovir, malo gitaru, a i pjevat ću. “Svjetski mir u jednom satu”, tako smo bili naslovili svoj nedavni nastup u Americi, nakon što sam u veljači čuo taj bend koji nastupa u Lancasteru, pa smo skupa svijetu poslali tu lucidnu poruku. New York Times nazvao me je “križem između Loua Reeda i Eltona Johna”. Taj koncert je zapravo bio početak ovog jedinstvenog projekta. Radim i na jednome projektu s Massimom Savićem. Promišljam kako ću ostvariti svoju veliku ideju - stvoriti orkestar sa svim glazbeni instrumenti ovoga svijeta. Na dobrome sam putu. Glazba me inspirira, zvuk je nešto što diže u nebesa, povezuje s čovječanstvom i svemirom, nema ni prostora ni granica ni tegoba ni patnji... Uživam u tome.

4. Uspješno si se nosio s najboljima, na nosačima zvuka u društvu članova grupe U2, The Banda, Richyja Havensa, Indigo Girlsa, nastupao ‘94. na Woodstocku, imaš u SAD-u dva samostalna albuma, pisao si glazbu za igrane i dokumentarne filmove, u društvu Michaela Yorka, Martina Sheena, Kevina Spaceya... A mirovina?

Nema se vremena za mirovanje. Album “World Peace in One Hour” će me i dalje okupirati. Svijet ne može čekati, mir je dobio priliku. Sada je na planetu tridesetak ratnih sukoba. Novac koji se troši na ratovanje treba preusmjeriti na obnovljivu energiju, napraviti bolju infrastrukturu u svijetu, kontinente povezati tunelima... A to je moguće samo ako se promijeni ljudska narav. U ljudskoj je biti da se brzo promijeni, čovjek zapravo voli red. Eto, brzo ga naši ljudi prihvate kada dođu u neku uređeniju stranu zemlju, stope se s društvom i uređenjem, prihvate norme i običaje. Pa si tako stvore temelj i uspiju – budu vrhunski radnici ili studenti ili znanstvenici... Ljudi su fascinantna bića, Chopin je postojao, List je svirao, u Hrvatskoj imate Matu Rimca, mi u Americi Elona Muska, to su ljudske perle, ponajbolji primjerci humanoida, Hrvatska ima u svijetu Igora Štagljara u kojega su uprte oči cijeloga svijeta jer je na putu do lijeka protiv neizlječivih bolesti daleko odmakao, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u svijetu je Igor Rudan, profesor biomedicine na Sveučilištu u Edinburghu... Ti Hrvati mijenjaju svijet. Nažalost, najviše takvih Hrvata je napustilo Hrvatsku. Bogzna koliko je takvih ostalo, a hrvatska ih stvarnost sputava, ne dozvoljava da se razmašu...
5. Stalno putuješ svijetom. Koliko taj svijet zna o Hrvatskoj?
Hrvatska uvozi pola struje, a mogla bi je toliko izvoziti i to iz obnovljivih izvora. Ima turizam, ove će godine prebrojati možda i 16 milijuna gostiju. A to je nevjerojatno – u Americi ima samo jednoga predstavnika Hrvatske turističke zajednice. Zato Amerikanci znaju za hrvatske sportaše, ali ne znaju za Hrvatsku ili ne znaju gdje se nalazi ni što nudi. Američki turisti su ovdje crne ovce. A tek hrvatska povijest i kultura! Japan samo u Londonu troši 10 milijuna dolara godišnje na širenje svoje kulture. Ali to doziva u Japan turiste, poslovnjake, putem kulture Japan prodaje i svoje Toyote i druge aute...U Hrvatskoj je strašan problem u državnom aparatu, logistici...

6. Kako bismo to konačno mogli promijeniti?
Nemamo državnike, ljude sa svjetskim horizontima koji će biti lokomotive društva, vidjeti široku sliku, a promijeniti detalje koji su kočnice. A Amerika je dinamična, kad sletiš na JFK iščupaju ti tipku za pauzu, možeš ići samo naprijed ili natrag.

7. Putem svoje mreže Croatian World Network – CROWN nudiš sve bitne informacije o Hrvatima u svijetu. Hrvatsku promoviraš baš na svakome koraku.
Okupljamo hrvatske perle, ljude koji možda i nisu istaknuti, ali i one izuzetne, koji su uspjeli, izdržali sve napade, prepreke, spoticanja.. Ima nas posvuda u svijetu, na sveučilištima, u kompanijama..., sve što ljudi ne znaju o Hrvatskoj i Hrvatima mahom će saznati tu. Dva desetljeća sam glavni urednik i ne posustajem sa svojim timom.

8. Povezan si i s djelatnošću poduzetničkog časopisa u Hrvatskoj. S kojim ciljevima?
"Poduzetnik" je posve ozbiljan časopis koji podržava male i srednje poduzetnike. Crown, Hrvatska svjetska mreža i "Poduzetnik" žele omogućiti poduzetnicima da uspostave kontakte s investitorima iz svijeta, koji žele ulagati u uspješne poduzetničke pothvate te investitorima koji traže dobre poduzetničke projekte da pronađu poduzetnike koji imaju mogućnost pokrenuti ili su već pokrenuli takve projekte. Kao jedan od glavnih stupova budućeg razvoja Hrvatske vidim mikroulaganja u mala poduzeća. Temelj svakog uspješnog društva su upravo malo i srednje poduzetništvo.
9. Vidiš li pomake nabolje?
Kada god dođem u Hrvatsku svi govore o velikim milijunskim projektima i kad to čujem odmah uključim ”bullshit” filter jer znam da, čast iznimkama, upravo mali projekti imaju šansu podići cijelo društvo. Amerika se temelji na takvome poduzetništvu. Ovdje državni aparat stoji na putu razvoja svake kreativne osobe. Malo je onih koji se mogu nositi s brutalnom nepodnošljivošću postojanja administracije. Presiječe li netko taj Gordijev čvor uslijedit će i ulaganja građana Hrvatske i dijaspore u male projekte koji obitelj hrane. Treba otvoriti sva blindirana vrata i prozore, da uđe pamet a izađu gluposti. Sve je moguće brzo riješiti, ne treba čekati nove generacije.

10. Mogu li nam ovdje koristiti iskustva Amerike?
Amerika je dobro posložena, nitko te ne sprječava da uspiješ, trebaš li šaraf imat ćeš ga za sat li najkasnije sutra, želiš li raketu možda ju nećeš dobiti do sutra, ali će se oko tebe okupiti ljudi, ideje, rješenja, nešto će se pokrenuti. Bez birokracije. Netko će uspjeti, netko ne, ali se i na neuspjesima grade uspjesi. Ovdje je kraljevstvo birokracije, biljega, pečata, šaltera... Šalter daje moć miševima društva. On je stravično mjesto pred kojim je čovjek mali, gdje umiru nade, on je grobnica ideja i snova. Šalteri trebaju dolaziti k nama, stajati u redovima i nuditi usluge, jednostavne, brze, trenutne. Koji idioti pišu zakone po kojima ovdje strani student treba tri mjeseca rješavati administraciju, pa opet ići doma u Ameriku ili bilo kamo po neki papir? Ovdje ne žele promjene oni koji si tako osiguravaju poslove koji samo njima trebaju.

11. Vatromet tvojih ideja i mogućih rješenja možda ipak ovdje padne na plodno tlo. Evo, vrijeme curi, slijedi ping-pong. Zagrepčani se osvrću za tobom, neki zbog šešira ili košulje, neki te prepoznaju... Taj modni stil si negdje “pokupio” ili...?
Majka mi je ovakve košulje šivala već kad sam bio u dobi od oko deset godina i ostao sam im vjeran. Sada mi ih šije jedna prijateljica u Zagrebu. Evo, ova je sašivena iz popelina, pamučnog materijala koji sam kupio u Egiptu. I sako je posebna priča. Radili su ga majstori u Kini. Volim taj stil i te materijale.

12. A šešir?
Za snimanja jednoga spota imao sam sličan, samo je obrub bio izrađen iz drveta. Odlučio sam takve, s malim preinakama, nositi i dalje. Obrub više nije drveni, ovo mi je sedmi šešir, ili možda osmi, a rade mi ih u zagrebačkom obrtu “Cahun”, koji tu tradiciju ima od 1935. godine.

13. Dokad si u rodnome gradu?
Nakon tri tjedna boravka odlazim 3. listopada. Vidimo se uskoro!

PRIOPćENJE HRVATSKE GLAZBENE UNIJE

Poznati su dobitnici godišnjih priznanja Hrvatske glazbene unije za 2017. godinu
 
Glavni odbor HGU-a donio je odluku o dodjeli godišnjih nagrada za grupna i pojedinačna ostvarenja u glazbenoj djelatnosti za 2017. godinu.

NENAD BACH, skladatelj, glazbeni producent, izvođač – Rijeka/New York
povodom 40 godina umjetničkog rada, značajnog doprinosa glazbenoj sceni i promicanju hrvatske glazbe u svijetu

BIOGRAFIJA 
Nenad N. Bach, američko-hrvatski kantautor,rock glazbenik, skladatelj, izvođač, producent i mirovni aktivist sa adresom u New Yorku.
Naš proslavljeni glazbenik i umjetnik je u osebujnoj karijeri dugoj 40 godina surađivao i snimao albume s Bruceom Springsteenom, Leonardom Cohenom, Allenom Ginsbergom, Lucianom Pavarottijem, Bonoom & The Edge (U2), Vinceom Welnickom (Grateful Dead), Johnom Malkovichem i brojni drugim glazbenicima.
Snimao je za Sony, Polygram, Decca, Universal i mnoge druge diskografske kuće. Do danas je prodao preko milijun ploča.
Rođen je 1954. u Zagrebu, diplomirani je inženjer građevine. Dolaskom u Rijeku započinje sa glazbenim aktivnostima i 1977. postaje jedan od suosnivača popularne riječke rock skupine "Vrijeme i Zemlja”. Godine 1984. odlazi u
New York, a 1998. izdaje prvi album, s Bruceom Springsteenom,
Leonardom Cohenom, Allenom Ginsbergom i drugima ("News Goo"). Bio je izvođač na Festivalu Woodstock 1994. (25 . godišnjica. Woodstock Festivala, pred pola milijuna ljudi)

FILMSKA GLAZBA
Sklada i piše filmsku i kazališnu glazbu. Jedan od takvih projekata je “King of Cool”, biografija o Steveu McQueenu, prikazana na TV mreži American Movie Classics (AMS), koju je gledalo 65 milijuna ljudi, a tu su i filmovi “Transatlantik”, M. Jurana, “Justice” redatelja E. Oppenheimera, (prikazan na preko 50 filmskih festivala, s nekoliko osvojenih medjunarodnih nagrada), te “Freedom from Despair” redateljice Brende Brkušić.

PROMOTOR HRVATSKE GLAZBE U SVIJETU
Nenad je glazbeni producent sa specijalnim interesom za dokumentacijom
fascinantne, ali malo znane tradicionalne hrvatske glazbe. Producirao je sedam a cappella albuma : "Fire on the Sea”, Klape Fortunal; “Following the Cross”, Hvarskih Pjevača - zbirku korizmenih napjeva na osnovi 600-godišnje tradicije gregorijanskih napjeva , “Novaljo,Novaljo”, Klape Navalia. Četri od tih sedam su Super Audio CD - i Klape Sinj, Linđo, Navalia i Luka. Život i rad Nenada Bacha puno puta su bili zastupljeni u različitim televizijskim programima širom Amerike (CBS, ABC, NBC, CNN), britanskome Sky Chanelu, u Rusiji,
Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Japanu.... Posebno treba izdvojiti intervju s legendarnim Edom Bradleyem za CBS, kojeg je u doba rata u Hrvatskoj u jednoj večeri vidjelo preko 20 milijuna ljudi diljem Amerike i svijeta.
 
Poziv na prestanak nepravednog rata u Hrvatsko,j kroz skladbu i
video “Can We Go Higher?”, vidjelo je više od 100 miliona ljudi diljem svijeta.
Kroz svoju glazbenu karijeru i humanitarni rad Nenad se susretao i radio s mnogim svjetskim imenima poput predsjednika SAD  a Billa Clintona, Luciana Pavarottija, princeze Diane, Bona iz U2, Paula McCartneya i mnogih drugih, šireći istinu o Hrvatskoj.
Kao aktivist sudjeluje na brojnim konferencijama s temom o slobodi govora,
privatnome vlasništvu, zdravoj preshrani i svjetskome miru, Jedan je od izvođača na benefitu “We are family”, albumu čiji prihodi idu u Fond September 11, kao i u filmu “The Making and the Meaning of We are Family”, na kojemu je Nenad Bach radio kao skladatelj.
Nostelj je umjetničkog programa “Everything Is Forever” - Sve je zauvijek. Album
“Everything Is Forever” - Sve je zauvijek, Bach ostvaruje sa svojom novom grupom "Nenad Bach Band". Singl "I Will Follow You" je postao hit na mnogim radijskim postajama. Nedavno je završio rad kao jezični savjetnik za literarni i filmski projekt za sve četiri knjige "Harry Poter". Medijska prisutnost Nenada Bacha u tisku se proteže od The New York Timesa do Billboarda, od The Washington Posta do Corierre Della Sera, i od The Boston Globea do The New York Daily Newsa. Intervju objavljen u novom/starom Startu samo je jedan od najsvježijih Bachovih javnih istupanja. Na njima je i pjevao i svirao u Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Nenad je glavni i odgovorni urednik te osnivač internetske stranice CROWN Croatian World Network – Hrvatska Svjetska Mreža, na adresi www.croatia.org koja zbližava Hrvate u svijetu i domovini s prijateljima Hrvatske u svijetu. Vjera u mogući svjetski mir oblikuje se kroz njegovu rečenicu “World Peace in One Hour” – Kroz pjevanje i skladanje Nenadov cilj je širenje poruke sreće i univerzalnoga mira.
Dobitnik je nagrade Fender - Mega Muzika ZA PROMICANJE HRVATSKE GLAZBE U SVIJETU.