U posljednje vrijeme sve su češća nagađanja o sudbini Fiatove tvornice u Kragujevcu u Srbiji, koja je nastala na mjestu nekadašnje Zastave. Tamo su Talijani, koji su preuzeli propali ponos jugoslavenske autoindustrije, prije deset godina pokrenuli proizvodnu liniju za Fiatov model 500L, koja bi u početku bila relativno uspješna, ali posljednjih godina sve značajnija.

Kako prenosi talijanski web portal Italy24News, nakon prošlogodišnje neuspješne prodajne godine, Fiat je počeo ozbiljno razmišljati o povlačenju produženog modela 500, čime je na kocku stavio sudbinu kragujevačke tvornice.

Srpska tvornica automobila, koja je radila samo 50-ak dana, proizvela je lani manje od 20.000 automobila, što je najgori broj od 2012. godine, kada je Zastava preuzela Fiat. Šest puta manje nego rekordne 2013. godine, kada je izašlo iz proizvodne hale 117.000 Fiata 500L.

Oproštaj od Fiata 500L stoga se čini sve neizbježnijim, a već u ožujku prošle godine počele su kružiti informacije da je model namijenjen za mirovinu. U početku su u Torinu razmišljali o mogućem osvježenju i obogaćivanju ponude novom hibridnom verzijom, no od toga nije bilo ništa. U međuvremenu, modeli Tipo i 500X dobili su hibridni pogon, što pokazuje i zbogom jedinom automobilu iz Fiatove srpske tvornice.

Posljednjih tjedana govori se o prekidu prodaje na brojnim europskim tržištima, uključujući Njemačku, Španjolsku, Francusku i Hrvatsku. Fiat 500L više nije u cjenicima i web konfiguratorima, ali je za sada još uvijek prisutan na talijanskom tržištu gdje se osnovna verzija nudi za 21.050 eura. Barem službeno, 500L se još uvijek prodaje u Sloveniji za 17.041 euro, dok je na "domaćem" srpskom tržištu znatno jeftiniji, jer se može nabaviti već od 13.600 eura.

Proizvodnja u kragujevačkom pogonu trenutno je minimalna, a uprava Fiat Chrysler Automobiles Srbija radnicima nudi tromjesečni posao u Stellantis Grupi (čiji je dio i Fiat) u Trnavi u Slovačkoj, gdje izrađuju automobile Citroen i Peugeot.

Postoji li rješenje u Fiatu za održavanjem proizvodnje u Šumadiji? Iznimo teško, jer Talijani su se upleli u ovaj posao zbog tradicionalnih veza, zbog ogromnog duga kojeg je imala tvornica prema njima, a najviše zbog mogućnosti relativno lakog izvoza u Rusiju. Srbije nije imala carine s  Rusijom i to je bio veliki mamac za Talijane, no nikada izvoz nije profunkcionirao kako su priželjkivali. Sad kad je EU nametnula sankcije Rusije, sve ovo s tvornicom u Kragujevcu za Fiat gubi smisao. No, novi model koji bi zauzeo proizvodne trake u inače modernoj tvornici još se ne nazire, a Stellantis Grupa još nije otkrila sudbinu nekadašnje Zastave.

Srpski Detroit, kako su Kragujevac milostivo zvali, danas je daleko od 1989. godine, kada je bio u svom najvećem sjaju i procvatu. Tvornica Zastava više puta je dijelila tužnu sudbinu svoje zemlje, nekoliko je puta rušena, čak i bombardirana, pa obnavljana.

Kako je sve počelo?

Industrijski centar Srbije počeo se razvijati ukazom kneza Aleksandra Karađorđevića 29. ožujka 1851. kojim je naređeno premještanje ljevaonice topova iz Beograda u Kragujevac kako bi se izbjegao stalni nadzor obavještajnih službi Austrije i Turske. 27. listopada 1853. u kragujevačkoj Topolivnici izlivene su prve četiri brončane topovske cijevi sa srpskim grbom na dušniku.

Sve do 1939. u Kragujevcu se izrađivalo oružje, a tada je započela prva proizvodnja vozila. Do početka 1941. za potrebe vojske ugrađeno je 400 terenskih vozila s benzinskim motorom američke tvrtke "Chevrolet".

Vojnotehnički institut Kragujevac je prije početka Drugog svjetskog rata predstavljao industrijskog vojnog diva Srbije, Kraljevine Jugoslavije, pa i jugoistočne Europe. Imao je obrtna sredstva od 2 milijarde dinara, 12.000 alatnih strojeva i 12.000 zaposlenih. Njemačke vojne snage ušle su u hale Zavoda 11. travnja 1941. godine, kada je većina opreme zaplijenjena i prebačena u Njemačku. Kragujevac je oslobođen 21. listopada 1944., a na području devastirane tvornice pronađena su 82 stroja, od kojih je više od polovice bilo neispravno. Zavodi mijenjaju naziv u Tvornica oružja NOVJ, a 28. kolovoza 1945. Vojnotehnički zavod „21. Listopad. "

Od 1953. i Jeep by Willysa, preko Fiće i Yuga pa sve do Fiata 500L

 
1. siječnja 1946. tvornica mijenja naziv u Crvena zastava. Sve do 1950-ih godina glavna djelatnost tvornice bila je revizija i reparacija malog oružja. Proizvodnja streljiva u Kragujevcu prestaje i po prvi put dolazi do viška proizvodnih proizvodnih kapaciteta (od oko 10.000 m2) i problem viška radne snage.

Rođendanom Tvornice automobila Zastava smatra se 26. kolovoza 1953. godine, kada je 96 posto zaposlenih u tadašnjoj skupštini pristalo na prijedlog da se najveći dio ostvarene dobiti (100.000.000 dinara) uloži u razvoj automobila, u razvoj "Crvene zastave". Te godine započela je montaža američkog terenskog vozila Jeep by Willys te su napravljena/sklopljena 162 džipa.

Od 8 ponuđača odabran je Fiat i njegova legendarna Campagnola

Na međunarodnom natječaju za izbor najpovoljnijeg ponuđača i najkvalitetnijeg vozila sudjelovalo je osam renomiranih proizvođača motornih vozila:
- Renault i Delahey iz Francuske
- FIAT i Alfa Romeo iz Italije
- Rover i Austin iz Engleske
- Willys iz Sjedinjenih Država

Nakon cestovnih ispitivanja vozila navedenih proizvođača, a na temelju njihovih rezultata, konstrukcijske, tehničke i tehnološke podobnosti, kao i komercijalnih uvjeta, odlučeno je da najbolje rezultate ima marka vozila FIAT model AR 51/55. Riječ je o legendarnoj talijanskoj inačici Jeepa, Campagnoli!

Za strateškog partnera izabrana je poznata talijanska tvrtka FIAT (Fabbrica Italiana Torino) iz Torina s bogatim iskustvom (osnovana 1899. godine). FIAT je već imao uhodanu proizvodnju putničkih i teretnih vozila s istim motorom od 1.905 litara i ostalim komponentama koje su bile ugrađene na testirano vozilo. Ugovor o otkupu licence s "Fiatom" potpisan je 12. kolovoza 1954. godine, a tri mjeseca kasnije montaža prvih vozila modela "Fiat AP-55" -capagnola, "Fiat 1.400 BJ" i "Fiat 1.100 B".

Tvornica u Kragujevcu obilježila je motorizaciju Srba, Hrvata, Slovenaca i svoh ostalih iz zajedničke jugoslavenske države. Fićo, a posebice Zastava 101 te Yugo ostavili su dubok trag u gotovo svakoj "jugoslavenskoj" obitelji. Nakon razjedinjenja "Crvena Zastava" se dugo tražila i spas je pronašla u Fiatu iako su na nju oko bacali i Hyundai te Opel. Nažalost, nikada u posljeratnom periodu ova tvornica nije doživjele zvjezdane trenutke kao što je to bilo krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je godišnja proizvodnja Stojki, Yugača i ostalih modela iznosila nerijetko i iznad 300.000 vozila.