Mislav Kolakušić se ne zaustavlja u teškim optužbama Tomislava Tomaševića, gradonačelnika Zagreba. I to ne samo stoga što njegov petogodišnji sin Antun nije upisan u vrtić, a dijete je s posebnim poteškoćama i ne samo što uz Antuna nije upisao njih još 93 sa sličnim dijagnozama, a po svim je civilizacijskim standardima to morao, već i stoga što ga smatra "neradničkom bagrom", a nazvao ga je i običnom vucibatinom koji je partijski sekretar bez i jednog dana radnog staža u realnom sektoru.

Prema njemu, profesionalni političar koji je karijeru izgradio na Soroševim novcima, i njemu sličnima, je krajnje nesposoban i nepopravljivo bešćutan.

I dok se Mislav Kolakušić direktno obrušava na Tomaševića, gradonačelnik se suzdržava i naprosto se ne konfrontira s Eurozastupnikom. Zaobilazi ga poput mrtvog groblja. Ne reagira na njegove teške riječi, baš kao i na konkretna novinarska pitanja o slučaju Kolakušić. Pri tome optužuje svog prethodnika Milana Bandića za kojeg tvrdi kako je napravio nevjerojatan kaos i to ne samo u vrtićkom sustavu. No zato mu Kolakušić ne ostaje dužan i pravom ga rafalnom paljbom bombardira iz dana u dan.

Tomašević se pravi kao da Kolakušić ne postoji...

No ipak je priznao i otkrio kako Grad Zagreb nije upisao čak 94 djece s posebnim poteškoćama. Kao razlog naveo je brojne pravilnike i mišljenja struke i pri tome potpuno zaboravio na zakone, zdrav razum, moral, čast, obraz i na ono najvažnije - "lex generalis". Isti onaj koji regulira kako upravo takva djeca moraju naći mjesto u društvu, kako imaju prioritet pri upisima u vrtiće, kako ih valja socijalizirati. I ne samo stoga što se oni trebaju družiti i s prijateljima vršnjacima, već i stoga što i "normalna" djeca tako postaju bolja, osjetljivija s puno više razumijevanja i šansama da postanu sjajni ljudi. No jedno je idealizirana teorija, a drugo praksa koja se događa i ne to ne samo u Zagrebu, već i u cijeloj Hrvatskoj.

Pretpostavlja se kako još najmanje 400 djece s poteškoćama nije ove godine upisano u vrtiće. Pri tome je dobro znati kako je to daleko od europske prakse, a činjenica je kako i u "zaostaloj" Srbiji ne postoje takvi problemi, a ako se i dogodi presedan onda se u vrtiće šalje pedakoška inspekcija u roku 5 minuta i problem biva riješen. Tako je posvuda, nažalost ne i u Hrvatskoj. To je još jedan od razloga zašto se političar koji je do sada štitio svoju obitelj i privatni život k'o zmija noge od javnosti pojavio s pričom o svom petogodišnjem Antunom i suprugom Lidijom s kojem prolazi sve te teške životne trenutke.

Eto što je Kolakušić izgovorio Tomaševiću:

- "Šokiran sam načinom rada u gradu Zagrebu pod gradonačelnikom Tomaševićem. Upisi u vrtiće temeljeni su na ničemu drugom nego korupciji i nepotizmu. Pogotovo je to nedopustivo od strane onih koji se lažno predstavljaju kao zaštitnici slabih i nemoćnih. Djeca, koja sasvim prirodno i normalno imaju prednost pri upisu odbačena su od strane partijskih komesara, iako su ti isti imali milijarde eura na raspolaganju za rješavanje ovoga lako rješivog problema.

Dragi građani. Moram s vama podijeliti svoju šokiranost i uistinu začuđenost. Nisam znao da su upisi u vrtiće svi protuzakoniti i nisu utemeljeni na ničemu osim na korupciji i nepotizmu. Uistinu sam mislio, vjerojatno kao i 99 posto vas da se upisi u vrtiće, kao i upisi u srednje škole i sveučilišta obavljaju na temelju dobivenih bodova.

Dakle, što imaš više bodova, veće su šanse da se upišeš. No kod Tomaševića logika i zdrav razum ne stanuju. 

Prijavili smo Antuna za upis. Djeca s poteškoćama u razvoju, piše u zakonu lijepo imaju prednost prilikom upisa u vrtić. Postoje brojni razlozi za to.

Djeca se bolje socijaliziraju. Djeca koja idu u vrtić zajedno s djecom s poteškoćama su puno bolji, imaju razumijevanja za nemoćne i potrebite puno više od onih koji se nisu imali prigodu susreti s djecom poput mog petogodišnjeg Antuna.

Imaju razumijevanje i stječu razumijevanje za slabije od sebe. Djeca s poteškoćama mogu onako iz pokreta, gledati zdravu djecu, a uvijek je tu prisutan i napredak.

Shvatio sam da nema mjesta, teško je organizirati..., kad ono  prevara

Naravno, odbijen je. Antun je odbijen za prijem u vrtić. Ja kažem svojoj supruzi, sve je jasno. Naravno, to smo i očekivali. Moja supruga, kaže Idemo pisati prigovor. Tada kreće naša potpuna, šokiranost. Gledam odluku. Znači odluka. Imali smo upise u vrtiće, najednom, imamo obavijest o prihvaćenima u vrtiću.

Ta riječ prihvaćeni znači nešto posve drugo. Ona nikako ne ide uz jedan zakonit i regulirani sustav kakav je opće prihvaćen. Znači, ako imamo upise u vrtiće, imamo upisane u vrtiće. Imamo neupisane one koji su ispod neke određene linije bodova. Gledamo, tražimo Antuna, nađemo ga da spada pod odbijene, a ima gotovo maksimalnih 65 bodova. Nema mjesta za upis u vrtić, a ni u drugom vrtiću u susjednom kvartu.

Tamo piše, nisu osigurani uvjeti za upis djeteta. Gledamo u listu i imamo što vidjeti. Upisani su i oni s 10 bodova, 11, 16 bodova... Tada kreće šok i nevjerica. Kako netko sa 10, a ima ih stotine stotine djeca može biti upisan prije onih sa 65.

Međutim, prije svega toga, na razgovoru za prijem u vrtić, takozvani prijemu, odnosno upis, Ne znam kako bih to zvao. Znači, mi smo ponudili vrtiću da Antun dolazi dva puta u tjednu po dva sata. S asistenticom koja je inače odgajateljica u vrtiću i koja ima iskustva s djecom u teškoćama. I to sve o naš trošak i to samo za dva puta tjedno po dva sata.

Usprkos svemu navedenome a i činjenici da želimo to sve platiti iz svog džepa, bez opterećenja poreznih obaveznika, napih sugrađana, dobijamo rješenje o neprihvaćanju. 

Odlučuje se potpuno arbitrarno. Zašto dijelite te bodove? Možda dijete s poteškoćama smeta u vrtiću?

U redu, izmijenimo zakon. Nemojmo maltretirati roditelje i djecu. Slijedimo zakone, pa makar oni bilo nakaradni. Recimo, zabranite upis djece s poteškoćama u vrtiće i sve je u redu. Mi se više nećemo prijavljivati u vrtiće i sve pet. Ono što je nedopustivo da je taj postupak u potpunosti arbitraran. Tako što uvijek dovodi do korupcije i nepotizma. Svatko će nekom poznatom htjeti omogućiti upis u vrtić prije nekoga drugoga. Vi nećete ništa znati jer tu je famozni GDPR, pa nećete ni znati tko je primljen. Tamo su vam samo neke šifre.

 Tomašević i dalje dijeli novac Bandićevim kompanjonima, LGBT zajednicama, a za djecu neda

Gradonačelnik, koji je isključivo odgovoran u Gradu Zagrebu, koji je imao ove godine dvije milijarde eura na raspolaganju, dijeli novac Bandićevim kompanjonima. Nevjerojatno, čak im je uvećao iznose koje dobivaju. Nije se ni potrudio da vidi koliko to ima djece za upis u vrtić. Koliko to ima djece s poteškoćama koju su temeljem zakona dužni upisati te gdje je ta djeca imaju prednost.

Međutim, zakon nije ništa razradio i onda su to ovi naši kriminalci razradili na način da uvode neke svoje pravilnike u kojima ništa ne piše i mogu upisati nečije dijete s jednim bodom i ne prihvatiti tuđe dijete sa 70 bodova. Znači, to je nešto što je šokantno što je nedopustivo. Pogotovo je nedopustivo od strane onih koji se lažno zalažu kao da štite slabije i nemoćne, a tako grubo i odvratno odbacuju djecu s poteškoćama u razvoju i njihove roditelje.

Nikada nisam iznosio nikakve osobne stavove. To znate i sami. Ništa iz moje obitelji ništa vezano uz obitelj nije izašlo u javnosti, jer držim da je celebrity PR sramotan. Međutim, ova odvratnost se mora zaustaviti i ta neradnička bagra mora otići. Dosta je više toga.