Napisala: Martina Petrinjak

Foto: Igor Vignjević

Da je kojim slučajem Vili Beroš čekao s „lock downom“ i mjerama protiv pandemije 40 dana kao što to radi njegov kolega Predrag Štromar, koji sve ovo vrijeme ne zna kako zakonski osmisliti obnovu potresom razrušenog Zagreba, vjerojatno bi u Hrvatskoj pisali scenarij Bergama, New Yorka, Španjolske, Italije… Dva ministra jedne te iste Vlade i dva načina rješavanja palijativnih problema. Ministar Beroš „mačem je presjekao“. Na svoje, ali i na zadovoljstvo cijele nacije nije se dogodio scenariji, prema kojem je moglo biti i 10.000 umrlih od COVID-19. A imali su ga.

Što je uradio istovremeno potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornog uređenja? Iznimno malo. Ni gotovo mjesec i pol dana nakon zagrebačkog potresa još uvijek nije donesen zakon kojim bi se stradalima pomoglo pravovremeno, čim prije! Povjerenstvo koje piše zakon sastalo se nekoliko puta. Štromar je nešto govorio.. Iz onoga što nam je dostupno, možemo samo jasno razaznati da potpredsjedniku Vlade nisu bliski ni nazivi građevinskih elemenata zgrada, niti nema snažnu volja preuzeti ikakvu odgovornost. Za njega je ministar Beroš Space Shuttle, a on sporovozni hrvatski vlak koji putuje prosječnom brzinom od 58 km/h. Zašto ne čini, zašto ne spriječi patnje ljudima, zašto im ne omogući da se pokrene obnova grada, stanova, kuća, gospodarskih objekata, sakralnih, građevinske kulturne baštine.

Stvar je vrlo jednostavna: za bilo kakvu akciju potrebno je imati znanje (nema ga), imati ideju (nema je), imati sliku cjelokupnog problemskog ciklusa (nema), imati alate rješavanja problema od legislativnih do tehničkih (ništa) i IMATI NOVAC. Ali nema. Čak ni umovi užareni od fokusa na proviziju ne funkcioniraju kad love nema niotkuda. Ovaj problem ne rješava se u Ministarstvu Graditeljstva, problem je pravne i financijske prirode. Statičari nakon svakog novog, malo jačeg udara ponovo panično, s vatrogascima iz sastava MUP-a obilaze grad. Postojeća Građevinska inspekcija, kao ni ona Zaštite na radu, nije viđena nigdje u blizini krovova na kojima plešu radnici bez ikakvog osiguranja od pada, a vjerojatno i bez životnog osiguranja, ali su inspektori vrijedno tepli u zasjedi da uhvate djelatnike restorana kako predaju ćevape ljudima koji su ih došli pokupiti ispred restorana bez da otplešu ples na kiši, dube na glavi i pošalju sestričnu da naplati ćevape. Nakon intervencije bijesnih poduzetnika, Andrija Mikulić, glavni inspektor je osobno intervenirao kao da smo u Chicagu dvadesetih godina dvadesetog stoljeća i osobno povukao inspekcijska rješenja. Toliko o mantri „mi smo legalisti“ ma što ona zapravo značila. Poduzetnici razmišljaju bi li uopće otvarali trgovine u svjetlu moguće vendette inspektora, život ide dalje, ali matrica se bitno promijenila. U međuvremenu se sramežljivo sa zagrebačkog Arhitektonskog Fakulteta društvenim mrežama proširio priručnik audita štete. Brzo i dobro pripremljen od kolega, nastavnika Arhitektonskog fakulteta dr.sc. Josip Galić, dipl.ing.građ., Hrvoje Vukić, mag.ing.aedif., dr.sc. Davor Andrić, dipl.ing.arh i Lucija Stepinac, mag.ing.aedif, napravili su na zgradi, u koju su imali pristup, brzu analizu štete i prijedlog brze sanacije FRCM mrežama koje su tehnologija kojom su se vjerojatno i prije bavili.

Ponudili su i troškovnik takve sanacije zgrade, ponudili su tu i izradu dodataka (ukrućujućih) na drveno krovište i tlačnih ploča na međukatne konstrukcije. Kako, nažalost, AF Zagreb nema laboratorij za potresne simulacije konstrukcija od opeke, do sljedećeg potresa nećemo saznati kako se ponaša generički elastična zidana konstrukcija s drvenim stropovima i krovom ako se u njenoj sredini, ili na dnu pojavi kruti element. Eksperimenti će i dalje biti na živim ljudima, poput eksperimentiranja s prozorima koji se ne mogu otvoriti i umjetnom ventilacijom te eksperimentima s termičkim izoliranjem, naprimjer kamenih akumulirajućih zidova ili hidroizoliranjem drvenih konstrukcija koje onda trunu.

Veselim se brojnim znanstvenim radovima.

Veselim se i mogućem rađanju generalnih preporuka za audit zgrada (ne samo konstrukcije) pa da umjesto nadmenih šarlatana, Agencije za prodaju nekretnina vode skromniji stručnjaci, država zaštiti kupca i cijela stvar košta manje. Moja opservacija je da su tlačne ploče samljele etaže ispod, da je velik broj teških havarija prouzročilo rušenje pregradnih zidova i prethodno probijanje ventilacija i da su općenito gore samljevene zgrade u kojima je netko nedavno nešto adaptirao tako da ukrućuje ili probija. Moj osobni favorit među fotografijama koje mi dnevno dolaze na telefon je zlodjelo Boleka i Loleka koji su kanalizacijsku vertikalu usjekli u zid i tako je povezali s kanalizacijskim sustavom, te sustav kondicioniranog zraka u nekim muzejima.  Naravno, i dotrajalost ne pomaže. Ponavljam da je iznimno važno ustanoviti tko se i kako ogriješio o strukovna pravila kako se to ne bi ponavljalo. Netko se ogriješio aktivno, netko je pošao s dubioznog stanovišta (katedrala) da treba raditi faksimile po cijenu ljudskih života, a netko je naprosto zdravo za gotovo kao aksiom uzeo tezu bez provjere (tlačna ploča usred dinamičke strukture). Svi smo se ogriješili prepuštanjem nekom trećem da misli umjesto nas. Pa krenimo s poslanicom:

TIMOVI

Ovakve situacije zahtijevaju timove koji dolaze iz raznih ministarstava i mogu promptno reagirati. Takav tim saziva premijer, ali, naravno, sad ga ne može sazvati, jer nije bio sazvan za druge tragedije u Hrvatskoj, požare, poplave. Bilo bi zbilja neukusno da se prvi ikad međuministarski tim oformi kad nastrada centar Zagreba, gdje svi oni stanuju i/ili imaju apartmane, lokale i slično. Kad bi se takav tim dogodio, imao bi u svom sastavu ministra graditeljstva, ministricu kulture, ministra zdravstva, ministricu prosvjete, ministra gospodarstva, ministra pravosuđa i ministra financija i, naravno, ministra unutarnjih poslova koji je potpuno odgovoran za ovaj tip ugroze, podsjećam da su na terenu samo dobrovoljni vatrogasni timovi te svakako ministar obrane. Oni bi u idealnim uvjetima imali razrađene protokole postupanja i sigurno ovakva idiotarija ne bi trajala mjesec i pol dana u gradu koji predsjeda Europskom Unijom.

U stvarnosti, ministar graditeljstva je sazvao par ljudi koji su mu se privatno svidjeli, zaključio da je delikatno pustiti onako šlampav zakon i rekao im da se vide za tjedan dana. Onda su se, vjerojatno našli za tjedan dana, rastali se sa suzama u očima i obećali si ponovni susret za još tjedan dana. U međuvremenu sam čula onaj govor koji nisam razumjela, a i brojne, lingvistički jednostavnije, misli djelatnika i dužnosnika Grada, koje sam razumjela, a semantički indeks im nije nula nego minus deset. Premijer je nešto rekao, a čini mi se da je i Predsjednik rekao nešto. Ljudi su u studentskom domu, uz uvjet da nemaju kućne ljubimce. U tom slučaju su tko zna gdje. Među onima koji nisu, broj prebijenih žena je u stalnom porastu, roditelji mlate djecu i općenito reteriramo prema neolitu. Jedna majka imunokompromitiranog djeteta u Granešini živi u ruševini jer dijete ne može među ljude. Jedan dečko s psom je na ulici. O tome nadležna ministrica nije rekla ništa koliko znam. Rekle su psihologinje, odvjetnice, udruge, novinari.

KONSTRUKTIVNO

Da ne bi opet kolege plakali da uvijek kritiziram, a nikad ne kažem što da rade, što naravno izbjegavam budući da imam bogato iskustvo kako temeljem mojih radova dobivenih na uvid osobe dobivaju katedre na AF ili odlaze glumiti eksperte nakon pročitanog mog elaborata na televiziju ili, što je daleko gore, zarađuju ozbiljan novac kroz desetljeća radnim mjestom za koje nisu kompetentni, reći ću što mislim da treba učiniti:

Ministrica znanosti i prosvjete, trenutno zaokupljena digitalnom nastavom koja je zapravo emitiranje programa, interventno treba otvoriti 10 ozbiljnih znanstvenih projekata o trošku države koji će se baviti aspektima sanacije problema, pozvati voditelje iz Dubrovnika i Italije, Japana i sličnih zemalja s bogatim i novim iskustvom sanacije sličnih gadosti, organizirati hijerarhijski sustav znanstvenog istraživanja tako da podijeli problem (kao sustavska znanstvenica TOČNO zna kako se to radi) na pravnu, ekonomsku, građevinsku, geomehaničku, arhitektonsku i spomeničku domenu, doda svemu fizičare i  kemičare za materijale, strojare za građevinske strojeve, a može proučiti i mogući doprinos brodogradilišta, željezara i tvornica polimera kojima je već sve i onako unaprijed plaćeno opraštanjem dugova pa nek odrade taj novac, angažirati voditelje kojima će biti dodijeljeno desetak doktoranada, svakom doktorandu pet kandidata za magistra i svakom kandidatu za magistra pet kandidata za bakalaureata i pustiti ih na teren da dizajniraju pravila i protokole, da razrađuju komunalne i druge zakone, uče nomotetiku, analiziraju tehnologije, dokumentiraju, mjere, kalkuliraju, fund-raisaju, pregovaraju, ugovaraju, razvijaju materijale s kemičarima i fizičarima, u čast pokojnom Budimirovu razvijaju prefabrikate, uspoređuju kvalitete i cijene rješenja, izađu s novih 200 doktorata koji će prvi put u povijesti biti korisni i osnuju institut Andre Mohorovičić.

Ostale „institute“ može komotno ugasiti ili ih spustiti na minimalac, jer sumnjam da će baš biti od neke koristi. Ok, možda dva ili tri mogu ostati.... Svakako kao glavni investitor treba ušutkati betonarski lobby, lobby proizvođača termoizolacije, zaštitarskospomenički lobby, plinarski lobby.... ali ona to može, pa ušutkala je i roditelje i učitelje.

Da, stvar je toliko jednostavna. Tako se radi na Cambridgeu i Oxfordu. Tko nije na projektu na minimalcu je. Tako države dobivaju nazad ono što ulože u znanost i tako se stvara ono što zovu cutting-edge. A ako želi još tako dizajniranih projekata, bilježim se sa štovanjem, sve bilješke su mi preživjele potres.

HORIZON 2020

Zadnja je godina slabo od Hrvata korištenog fonda za izvrsnu znanost. Nekoliko usamljenih timova je napravilo zbilja dobre projekte, o njima nisu pisali blockbuster mediji i oni tiho razvijaju svoje strojeve, zaobiđeni od slave koju su konzumirale univerzalne neznalice koje svojom nazočnošću ukrašavaju većinu televizijskih emisija i naslovnica. Ne usuđujem ih se nabrajati, jer možda to oni ne bi voljeli.  Projekti dobiju dodatne bodove ako surađuju s malim i srednjim poduzećima, negdje je to i uvjet. Prijavitelj je obično znanstvena institucija, pa bi to mogao biti bilo koji fakultet, sveučilište ili jedan od nebrojenih Instituta. Pozivam ovim putem sve relevantne udruge pa i Udrugu Glas Poduzetnika da Vladi, koja je još par mjeseci predsjedavajuća EU, postavi jasan zahtjev da prisili javne znanstvene organizacije na suradnju s privredom. Moje iskustvo (bogato) govori da oni to ne žele svim srcem, kao što ne žele ni suradnju s privatnim osobama izvan javne službe uopće (postoji projekt suradnja građana u razvoju znanosti).

U popisu projekata koji traju još vrlo kratko nalaze se područja (transverzalna) koja bi bila od velike pomoći u sanaciji potresa. Riječ je primarno o nanotehnologiji i naprednim materijalima (tehnologija koju su preporučili kolege je na bazi karbona koji je iznimno skup, ali Institut Ruđer Bošković radi na razvoju karbona već dugo, ali možda i nekih naprednih pokrova ili 3d printanih fasadnih vijenaca i ukrasa od polimera), naprednoj proizvodnji i preradi kud spada 3d snimanje i print (ovdje konkretno prefabrikata za sanaciju), program inkluzivnog, inovativnog i sigurnog EU društva (sigurnost od potresa je goruća tema otkako se jadranska ploča razigrala), pa ključne omogućavajuće tehnologije, pa FP7 tema starenje u kojoj bi se moglo razviti interdisciplinarni tim koji bi staračka domaćinstva iz centra zbrinuo na adekvatan način i ekonomski modelirao za njih doživotnu potporu kao oblik otkupa razlike  vrijednosti starog i novog stana (smart living environments for ageing people), pa su tu ICT koji pokriva sve aplikacije i svemir koji također pokriva sve aplikacije i sustave dojave temeljene na GPS tehnologiji (za laike na satelitima), standardni recycling da se ne uvrijede zagrebački pokrovitelji tog posla, i, moj favorit, aktivan do 27 kolovoza – technologies for first responsers – ili u prijevodu, sljedeći put kad nas nešto oplete vatrogasci bi mogli imati egzoskeletone koji bi im omogućavali da lete i penju se po fasadama, naprednija vozila, a i hitna pomoć bi mogla postati kao iz SF-a, i vozila i oprema djelatnika i zgrade. Dronovi, robotički sustavi sanacije instalacija, 3d printeri in situ, gradnja privremenog smještaja, strojevi za pregled konstrukcije, laserski snimači prostora, sve je to first response. Važno je definirati first question koji može biti epidemija, požar, poplava, potres. Upravo jedan tim koji je razvio ozonator traži pomoć vlade da bi taj ozonator klinički bio testiran u smislu ubijanja virusa i bakterija i omogućio sigurnost javnih prostora i javnog prijevoza. Naravno, sami to ne mogu prijaviti, a bude li se Vlada pravila blesava do 27. kolovoza, Nijemci će požuriti po ozonatore. Posebnu dražest ima grupa programa pod nazivom „javna administracija““real estate investment analysis“ i „curriculum development“, „ai in support of law enforcement“ „the role of consumers in changing the market“ (koji se upravo trajno mijenja pred našim očima) a ni „cities as multimodal nodes“ možda ne bi bilo loše rješenje za Rijeku 2020.

Netko zlonamjeran mogao bi sad upitati zbog čega HAZU nije napisala ovo, ali mislim da je vrijeme da prestanemo vjerovati u Djedove Mrazove i patuljke. Da znaju, napisali bi.

Navodno postoji i Ministarstvo EU fondova, Ministar je Pavić, iako mu u CV na stranici piše da je ministar rada i socijalne skrbi, pa više ne možemo ni u što biti sigurni. Kako mi je prijatelj na FB, a nisam vidjela nikakve objave vezane uz rad ni socijalnu skrb, niti objave u vezi EU fondova, bojim se da mu se nešto dogodilo.  Mislim da bi nam svima bilo lakše koordinirati mala i srednja poduzeća i akademiju kad bi netko od djelatnika tog ministarstva povremeno brifirao o projektima medije. Onako, feuilleton s aktivnim projektima, HUB za zainteresirane i takve stvari.

STRUKTURNI

Napominjem, znajući da sam "pregalantna", ali rokovi su u kolovozu, da postoje i projekti iz ciklusa Strukturnih projekata u kojima gradovi mogu zatražiti novac za gradnju "facilitya".

Kako smo možda nedovoljno svjesni o tome u kojoj mjeri su stradale javne zgrade, bolnice, fakulteti, škole, uredi uprave, arhivi i kako po meni nema smisla trošiti novac na sumanute sanacije i onako neadekvatnih i anakronih zgrada, a kako kruži urbana legenda o mešetarima i špekulantima (nadam se da generatori legendi imaju kod kuće Klaićev rječnik i da će malo poviriti), predlažem da se sve te zgrade prodaju, sa zaštitarima spomenika koji su im prikvačeni kao dodatni trošak, dotičnim mešetarima po tržišnoj cijeni, a da se novi objekti sagrade na gradskom ili državnom zemljištu dobivenom na poklon, materijalom oslobođenim pdv-a i poreza, bez komunalnih doprinosa i da se zbog izvanredne situacije programiranjem zgrada pozabave doktorandi nekog ad hoc studija kojeg bi vodili svjetski stručnjaci, pa onda da se temeljem tih projekata naprave međunarodni natječaji. A sve da se plati novcem špekulan(a)ta i iz strukturnog fonda.

Naime, fond detaljno kontrolira način trošenja sredstava, ljudi koji rade na projektima su više nego dobro plaćeni, ali oni koji na projektima ne rade, nažalost, nisu uopće plaćeni. Samo ta činjenica je ušteda od minimalno 50% standardnog troška.

HIJERARHIJA LEGISLATIVE

Čak i u Hrvatskoj svi znaju da postoji vrsta zakonskog teksta koji je superioran ostalim tekstovima, a taj se tekst zove Ustav. Kad neki Zakon, razigran i spontan kakvi već hrvatski zakoni jesu, proglasi obaveznim ili zabrani nešto što Ustav garantira, nastane šok i nevjerica pa Ustavni Sud ima pune ruke posla. Međutim, u pravnim sustavima postoje, u moderna vremena sveprožimajuće demokracije kojoj se ne vesele svi, još i interne hijerarhije zakona, pa su tako neki važniji od drugih, kao kad bi recimo u Hrvatskoj, Zakon o vlasništvu imao prioritet pred Zakonom o gradnji ili Zakonom o ozakonjenju nezakonitih građevina poznatijem kao multipli oksimoron.

Međutim, osim Zakona postoje i brojni Pravilnici  koje nikad nećete smjeti vidjeti uživo, kad analiziramo neko područje poduzetništva, znamo u jednom potezu nahvatat i do 2000 zakonića koje nikad nitko ne uspije pročitati ako želi dospjeti za života osnovati tvrtku i nešto napraviti.

U bijelom svijetu postoje i uredbe. Postoje i preporuke. I proceduralni listovi, etički ugovori i još more papira. Zakona ima bitno manje, hrabar čovjek bi rekao da uz fino podešavanje treba stati na dvadesetak ukupno.

Stoga, mislim da se za posebni slučaj – potres koji se dogodio na posebnom mjestu na poseban dan, ne bi smio donositi Zakon.

Uredba da, na inteligentan način koji uključuje vlasništvo, pravne temelje i financiranje, smještaj stradalnika, ali uz uvjet da ona vrijedi i ako se takva situacija ponovi bilo gdje na teritoriju RH.

A postupovnik ili protokol sanacije zgrade, tehnički priručnik s preporukama, koji bi obuhvaćao i druge tehnologije sanacije osim karbonskih mrežica, uz tehnički interdisciplinarni tim, može se izraditi za mjesec dana i dopunjavati trajno novim spoznajama, kako su lijepo pokazali kolege s AF.