Brojke izgledaju gotovo sjajno, jer u ovoj godini zaključno s rujnom prodano je 50.073 novih automobila ili 17,21 posto više nego u istom periodu prošle godine! No statistika je opaka znanost koja se može tumačiti na mali milijun načina, posebice ako se ne poznaje dovoljno dobro struktura. Vjerovali ili ne, ali prema nekim procjenama, od navedene brojke njih čak 21.000 kupile su rent-a-car kompanije, dodatnih, približno 20.000 završilo je u rukama gospodarstvenika, državnih institucija ili su iz spretni trgovci "eksportirali", a jedva deset tisuća običnih hrvatskih građana priuštilo si je novi auto u ovoj godini. Naoko su rezultati zavidni, no realno je stanje katastrofalno. Kompletna slika hrvatskog voznog parka koji broji približno nešto više od 1,65 milijuna osobnih automobila i još nekih 350.000 drugih vozila je katastrofalna. Prosječna dob penje se iznad 13,7 godina, s tendencijom daljnjeg starenja. 

Ozbiljniji promatrači situacije na tržištu novih i unesenih rabljenih automobila prepoznaju i neke druge trendove koji otkrivaju razloge navedenoga. Rent-a-car kompanije i nadalje registriraju većinu svojih automobila u takozvanim hrvatskim automobilističkim oazama, poput Požege i Daruvara. Tako je "začuđujuće", jedna od najsiromašnijih županija u Hrvatskoj, ona Požeško-slavonska zabilježila je ove godine 4427 novo registriranih automobila i s tim se rezultatom uvrstila na drugo mjesto top liste županija koje najviše kupuju nove aute, odmah iza Zagreba i Zagrebačke županije koji drže 35,23 posto tržišta novoprodanih automobila. Per capita su žitelji jedne od najsiromašnijih hrvatskih županija na papiru, fiktivno, najbogatiji. Njihov svaki 0,051 stanovnik tako se, statistički domogao posve novog automobila, a vjerovali ili ne, po tom su pokazatelju 3,13 puta uspješniji. Što tek reći za Ličane, njih 50.927, koji su u prvih devet mjeseci došli u posjed svega 148 automobila. Po glavi stanovnika to je 0,0029 novih auta ili  56,86 puta lošije nego u Požeško-slavonskoj županiji. Ovakva igra brojki ne odaje samo statističke zamke, već najbolje progovara o pravoj situaciji na tržištu novih automobila koje je zapravo puno kompleksnije nego što bi se moglo kazati na prvu loptu. Tako je jednako dojmljiv i rezultat Bjelovarsko-bilogorske županije, koja se per capita po broju novo kupljenih auta  izjednačila sa Zagrebom. Već samo letimičan pogled na registracije vozila koje prometuju našim cestama dat će vam i zorniji odgovor na navedeno. Bez obzira što je država "poništila" takozvane porezne daruvarske, požeške, šibenske osiguravateljske oaze, osiguravatelji i dalje usprkos liberalizaciji tržišta sljede sve ono što je još jednom davno socijalizam zadao. Iz tko zna kojih razloga registracija novih automobila i danas je nešto jeftinija nego u Zagrebu, Krapini, Rijeci... i to zrcali nešto bolje sliku o zastupljenosti novo prodanih auta po županijama. Jednako tako progovara i o činjenici da to naprosto nije moguće, jer Slavonci su u prosjeku i pet puta siromašniji od Zagrepčana.

Nije nikakava tajna da najveći dio gore napisanog ne drži vodu, jednako kao što za Daruvarčane ne vrijede kriterij broja automobila po obitelji kao jednog od najvažnijih indikatora razvijenosti. Hrvatska je specifična po mnogim dosjetkama, a jedna od onih koje jače tuku u oči je i takozvani registracijski paradoks. Brojne leasing kuće, dovitljivi šefovi voznih parkova i najvećih hrvatskih tvrtki te građani korisnici leasinga koji ne mare što su iz Krapine ili Vinkovaca, a voze automobile, kamione, autobuse, motocikle daruvarskih, požeških...  registarskih oznaka. Da, ova je povlastica rezervirana jedino za žitelje Daruvara te za korisnike leasing usluga onih financijskih ustanova koje imaju podružnicu u ovom gradu. Uz njih, ovu povlasticu mogu koristiti i svi oni koji registriraju fikus firme u Daruvaru, Pakracu, Lipiku…, a ima i takvih.

  Prodajne brojke i tablice stoga treba čitati s velikom dozom rezerve.