Mark Elliot Zuckerberg znojio se pred istražnim povjerenstvom Vijeća Europe u svibnju, a mjesec dana ranije i pred američkim Kongresom. Nije znao dati prave odgovore na pitanja u što se to pretvara Facebook. Je li stvorio čudovište koje se otelo kontroli i koje po nekim posve novim pravilima uređuje društvenu, političku, sportsku, obiteljsku... arenu? Može li zadržati uzde medijske platforme koja ruši sve pred sobom i koja je donijela toliko toga dobroga, ali i otvorila vrata mračnoj strani? Jer pritom ipak mora igrati po pravilima civiliziranog i uljuđenog svijeta. I ne žale se samo Sayyid Ali Hosseini Khamenei, Kim Jong-un i Vladimir Putin na činjenicu da im kvari posao. Hillary Clinton za poraz protiv Trumpa okrivila je posve novi način kibernetičkog ratovanja. Je li Zuckerberg stvoritelj digitalnog monstruma ili genijalac koji je demokratizirao svijet tako brzo, tako jako i tako učinkovito kao nitko prije njega?

U jednom trenutku Facebook je saveznik i filter koji luči dobro od zla, pametno od glupoga, dok se u drugom trenutku iza svih blagodati koje nosi valjaju opasne nuspojave. Psihička maltretiranja, prevare, igranje s najugroženijim dijelovima populacije, platforma za opasne igre, za terorističke skupine, navijačke obračune, obiteljsko nasilje... Sve to zabrinjava svijet, a zabrinjava i tridesetčetverogodišnjeg osnivača vodeće društvene mreže i filantropa koji je sve svjesniji i loših strana platforme koja je postala globalni dnevni boravak. U njemu možete vidjeti i čuti apsolutno sve. I nema te tajne koja može ostati skrivena i nema te laži koja može opstati. Društvene mreže su zamišljene da funkcioniraju poput filteraa, ili još bolje, poput lijievka koji propušta na kraju samo ono najbolje, no nažalost nije uvijek tako.

Ogromna moć koja se tako zadobiva, i to strelovitom brzinom, zaprepastila je sve, pa i one koje su ga pokrenuli. Koliko god pokušali obuzdati društvene mreže, one su te koje mijenjaju svijet. Brže i efikasnije od televizije, printa, radija, weba... Utjecaj koji ima Facebook na svojoj koži i sami osjećamo. U velikom istraživanju koje smo proveli pokušali smo i sami proniknuti u tajne strelovitog uspona suvremenih umjetnika, pjevača, glumaca, književnika, političara... I upravo na tom valu nastaju Pernari, 2Cellos, Kolakušići, Živi zid, Kristian Novak... i drugi kraljevi Facebooka.

Hoće li u skoroj budućnosti i u nas društvene mreže biti presudan čimbenik? Sasvim sigurno. Bezbroj je dokaza sve većoj popularnosti Facebooka, Instagrama, Twittera i drugih aplikacija društvenih mreža. Upravo zato naša tema govori o moći i sveprisutnoj cenzuri na društvenim mrežama, ali i o razmjerima utjecaja na društvenim mrežama. Zapravo nismo svjesni da su otvorile prostor ne samo novim igračima na političkoj sceni, već i istini. Ništa više nije kao prije. Sve donedavno u medijima je vladalo pravilo «zaustavite Reuters», no nerijetko su vijesti zaustavljali sami dirigirani mediji. Danas je to posve drukčije, jer istina koju proizvede i najbeznačajniji korisnik na društvenim mrežama naći će put. I to na jednak način na koji to nađe voda. Možda ponekad i polako, ali neumitno. Koliko god u našem istraživanju upozoravamo na nove oblike cenzure koje nam nameće i Facebook, upravo društvenim mrežama moramo zahvaliti strelovit razvoj demokracije koja je poput poplave preplavila političku, medijsku, društvenu i inu kolotečinu. Stoga bez obzira na sve opasnosti, s rezervom valja uzeti kako su društvene mreže sve manje mjesto slobodnog izražavanja, a sve više poligon za ideološke ratove. Činjenica je da interesne grupe masovnim reakcijama potiču cenzuru na društvenim mrežama, da stop slobodi govora sada šalju i određuju algoritmi iz Dublina i Los Angelesa... No sve je to slatka borba koja je poput nogometa. Jer u tom sportu, baš kao i u nogometu, mogu pobijediti i najsiromašniji, i obični mali ljudi. Stoga ćemo mi i dalje drviti po društvenim mrežama, a nekolicinu Vas povesti ćemo i na Svjetsko prvenstvo u Rusiju.