Forza Fiume, adio Orlando – otišao je bard novinarstva koji je tražio tako malo, a davao bezgranično

Uz Tomu Židaka bio je udarno pero "Jutarnjeg lista" i "Sportskih novosti", no jednog je dana 2012. Orlando Rivetti samo pristojno kazao zbogom zagrebačkim redakcijama. Ni otpremninu nije tražio, jer ništa mu nije bilo važnije nego vratiti se tamo gdje je i počeo, u Rijeku.

Momčad s Rujevice u četvrtak će u Europskoj ligi ugostiti moćni Real Sociedad. Nažalost, Orlandovo viđenje te utakmice nećemo moći pročitati. Mi koji smo ga dobro poznavali moći ćemo samo zamisliti kako bi on to prokomentirao u ćakuli poslije sučeva zvižduka, ali tek kada bi tekst za novine bio gotov.

Forza Fiume, adio Orlando – otišao je bard novinarstva koji je tražio tako malo, a davao bezgranično Nel Pavletic/PIXSELL
20. 10. 2020

U Rijeci je u 69. godini preminuo Orlando Rivetti, jedan od najpoznatijih i najuglednijih hrvatskih sportskih novinara. Obitelj, prijatelji, kolege, poznanici i duga kolona poznatih lica sa sportskih terena u utorak (20. listopada) na gradskom groblju Kozala, ispratili su na vječni počinak kroničara sportskih događaja koji je tijekom više od pola stoljeća ostavio dubok trag u hrvatskom novinarstvu.
U svijet sporta Orlando je ušao kao klinac na košarkaškom terenu, a potom se uhvatio sudačke zviždaljke. Prije nego je postao punoljetan u dnevniku na talijanskom jeziku “La Voce del popolo” spojio je svoje dvije velike strasti, sport i pisanje o sportu. Novinarski talent brzo je izbio na vidjelo i nije prošao ni jedan jedini dan bez Orlandova tekst na stranicama "La Voce". U desetljećima koja su slijedila na stranicama "Novog lista" svakodnevno je pratio sve što se u sportu događalo u gradu na Rječini, u Hrvatskoj, ali i svijetu. Radio je za "Jutarnji list", "Sportske novosti", vodio svoju TV emisiju na "Kanalu Ri", pisao izvještaje za "Gazzettu delo sport", "Corriere" i druge talijanske novine, ali uvijek ostao svoj.
Poseban i jedinstven, sa svojim slikovitim stilom punim metafora koji nije ostavljao nikoga ravnodušnim. Znao je tepati igračima, podizati ih kada su padali, ali i kritizirati. Cijenio je marljive, borbene igrače, skidao im kapu za trud na terenu, ali prije svega obožavao je "sportaše umjetnike". Igrače koji su imali magičan odnos s loptom, čitali igru i potezima izluđivali suparnike. Brojne generacije sportašica i sportaša, trenera i trenerica, kao i čitatelja sa zadovoljstvom su pratili njegove napise i komentare. Pronalazili u njima inspiraciju. Istodobno neugodnim temama nije prilazio u rukavicama, nije strahovao od „velikih“ imena i žestoko je znao braniti svoje stavove, a kritike je uvijek potkrijepio argumentima. Isti tretman vrijedio je i za njegov omiljeni klub, jer premda je obožavao košarku, nogomet je u njegovom slučaju bio više od sporta, a Rijeka ispred svih.
Zbog „bijelih“ je obrijao i legendarne brkove kada je na Rujevicu 2017. stigao pehar namijenjen prvaku Hrvatske. Obećanje dano još 1999. ispunio je sa zadovoljstvom, a i u njegovom posljednjem novinarskom izvještaju sa subotnje utakmice Rijeke protiv Varaždina, na stranicama Sportskih novosti, iščitavalo se zadovoljstvo. U pobjedničkom golu Kulenovića Orlando je uočio novu snagu momčadi s Rujevice koja u četvrtak u Europskoj ligi ugošćuje moćni Real Sociedad. Nažalost, Orlandovo viđenje te utakmice nećemo moći pročitati dan kasnije. Moći ćemo samo zamisliti kako bi on to prokomentirao u ćakuli poslije sučeva zvižduka, ali tek kada bi tekst za novine bio gotov. Ciao Orlando.

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.