Foto: Patik Macek - Pixssel / Mišo Lišanin

 Jedan njegov suborac rekao je kako u životu nije sreo hrabrijeg čovjeka od njega. Da sam ja znao dok smo se borili u Vukovaru kolika sila ide na nas, s koliko vojnika i tenkova, možda bih pobjegao, kazao je. Ali, dodao je, Blago Zadro bi da je i pet puta veća sila išla na nas, ostao do kraja. 
I novinari koji su susretali s njim to svjedoče o njemu. Umjesto da pošalje nekog pomoćnika da ih odvede po opasnim mjestima gdje se branio grad, Zadro je to kao zapovjednik činio sam. Pritom je govore, bio hladan kao špricer. „Kad god ga je netko trebao pitati nešto, uvijek je bio spreman razumno i mirno odgovarati. Nikad ga nisam vidio nervoznog, ljutitog ili uplašenog“, kažu. Sve to donosi Teleskop.hr https://teleskop.hr/hrvatska/ususret-koloni-sjecanja-simbol-obrane-vukovara-blago-zadro-legendarni-zapovjednik-borova-naselja-i-trpinjske-ceste/

Ta njegova mirnoća, povjerenje koje su ljudi imali u njega i smisao za organizaciju obrane, učinili su ga jednim od najvećih heroja Domovinskog rata i simbolom otpora ratnog Vukovara. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila bivše JNA, tamo su uništeni deseci srpskih tenkova i transportera.

Bilo je to ogromno iznenađenje. Malo tko je vjerovao da se mala skupina hrvatskih branitelja u Vukovaru može tako uspješno i tako dugo odupirati puno nadmoćnijem neprijatelju.

Zadro je rođen 31. ožujka 1944. u mjestu Ledinac, u općini Grude u Hercegovini. Njegova obitelj se, kad je imao deset godina, preselila u Borovo naselje. Nakon završetka škole zaposlio se u kombinatu „Borovo“.

Zasnovao je obitelj, u braku sa suprugom Katicom, dobiili su tri sina. Supruga je za njega rekla kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a “djeca su ga naprosto obožavala”. Blagi je ime bilo takvo, kakav je bio, kazala je.

Potkraj osamdesetih, kada je u kombinatu „Borovo“ došlo do financijskih problema, angažira se kao sindikalni vođa. Predvodio je radnike u prosvjedima kojima je bio cilj da im se isplate plaće koje nisu stizale.

Bio je jednostavan, običan, a autoritet. Autoritet kojem su ljudi vjerovali. Do kraja, bez rezerve. Tako u najkraćem opisuju Blagu Zadru, legendarnog zapovjednika obrane Borova naselja i Trpinjske ceste.

Jedan njegov suborac rekao je kako u životu nije sreo hrabrijeg čovjeka od njega. Da sam ja znao dok smo se borili u Vukovaru kolika sila ide na nas, s koliko vojnika i tenkova, možda bih pobjegao, kazao je. Ali, dodao je, Blago Zadro bi da je i pet puta veća sila išla na nas, ostao do kraja.

I novinari koji su susretali s njim to svjedoče o njemu. Umjesto da pošalje nekog pomoćnika da ih odvede po opasnim mjestima gdje se branio grad, Zadro je to kao zapovjednik činio sam. Pritom je govore, bio hladan kao špricer. „Kad god ga je netko trebao pitati nešto, uvijek je bio spreman razumno i mirno odgovarati. Nikad ga nisam vidio nervoznog, ljutitog ili uplašenog“, kažu.

Ta njegova mirnoća, povjerenje koje su ljudi imali u njega i smisao za organizaciju obrane, učinili su ga jednim od najvećih heroja Domovinskog rata i simbolom otpora ratnog Vukovara. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila bivše JNA, tamo su uništeni deseci srpskih tenkova i transportera.

Bilo je to ogromno iznenađenje. Malo tko je vjerovao da se mala skupina hrvatskih branitelja u Vukovaru može tako uspješno i tako dugo odupirati puno nadmoćnijem neprijatelju.

Zadro je rođen 31. ožujka 1944. u mjestu Ledinac, u općini Grude u Hercegovini. Njegova obitelj se, kad je imao deset godina, preselila u Borovo naselje. Nakon završetka škole zaposlio se u kombinatu „Borovo“.

Zasnovao je obitelj, u braku sa suprugom Katicom, dobiili su tri sina. Supruga je za njega rekla kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a “djeca su ga naprosto obožavala”. Blagi je ime bilo takvo, kakav je bio, kazala je.

Potkraj osamdesetih, kada je u kombinatu „Borovo“ došlo do financijskih problema, angažira se kao sindikalni vođa. Predvodio je radnike u prosvjedima kojima je bio cilj da im se isplate plaće koje nisu stizale. 
 
S početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj, uključuje se u politički život. Poticao je ljude da iziđu na glasovanje. Bio je na čelu Mjesne zajednice u Borovu naselju, a izabran je i za prvog potpredsjednika HDZ-a u Vukovaru.

Zbog toga su mu znali i prijetiti. Prepričava se jedna zgoda kad mu se supruga javila na telefon pa su joj s druge strane počele stizati prijetnje i uvrede. To su obično radili kad bi znali da on nije kod kuće. Telefon je potom preuzeo Blago i poručio tome nasilniku.

Bio je jednostavan, običan, a autoritet. Autoritet kojem su ljudi vjerovali. Do kraja, bez rezerve. Tako u najkraćem opisuju Blagu Zadru, legendarnog zapovjednika obrane Borova naselja i Trpinjske ceste.

Jedan njegov suborac rekao je kako u životu nije sreo hrabrijeg čovjeka od njega. Da sam ja znao dok smo se borili u Vukovaru kolika sila ide na nas, s koliko vojnika i tenkova, možda bih pobjegao, kazao je. Ali, dodao je, Blago Zadro bi da je i pet puta veća sila išla na nas, ostao do kraja.

I novinari koji su susretali s njim to svjedoče o njemu. Umjesto da pošalje nekog pomoćnika da ih odvede po opasnim mjestima gdje se branio grad, Zadro je to kao zapovjednik činio sam. Pritom je govore, bio hladan kao špricer. „Kad god ga je netko trebao pitati nešto, uvijek je bio spreman razumno i mirno odgovarati. Nikad ga nisam vidio nervoznog, ljutitog ili uplašenog“, kažu.
Ta njegova mirnoća, povjerenje koje su ljudi imali u njega i smisao za organizaciju obrane, učinili su ga jednim od najvećih heroja Domovinskog rata i simbolom otpora ratnog Vukovara. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila bivše JNA, tamo su uništeni deseci srpskih tenkova i transportera.

Bilo je to ogromno iznenađenje. Malo tko je vjerovao da se mala skupina hrvatskih branitelja u Vukovaru može tako uspješno i tako dugo odupirati puno nadmoćnijem neprijatelju.

Zadro je rođen 31. ožujka 1944. u mjestu Ledinac, u općini Grude u Hercegovini. Njegova obitelj se, kad je imao deset godina, preselila u Borovo naselje. Nakon završetka škole zaposlio se u kombinatu „Borovo“.

Zasnovao je obitelj, u braku sa suprugom Katicom, dobiili su tri sina. Supruga je za njega rekla kako je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac djeci s kojom je gledao crtiće, igrao se, šalio, a “djeca su ga naprosto obožavala”. Blagi je ime bilo takvo, kakav je bio, kazala je.

Potkraj osamdesetih, kada je u kombinatu „Borovo“ došlo do financijskih problema, angažira se kao sindikalni vođa. Predvodio je radnike u prosvjedima kojima je bio cilj da im se isplate plaće koje nisu stizale.

S početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj, uključuje se u politički život. Poticao je ljude da iziđu na glasovanje. Bio je na čelu Mjesne zajednice u Borovu naselju, a izabran je i za prvog potpredsjednika HDZ-a u Vukovaru.

Zbog toga su mu znali i prijetiti. Prepričava se jedna zgoda kad mu se supruga javila na telefon pa su joj s druge strane počele stizati prijetnje i uvrede. To su obično radili kad bi znali da on nije kod kuće. Telefon je potom preuzeo Blago i poručio tome nasilniku.

“Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći“, poručio mu je.

Kada je postalo očito da velikosrpska politika kreće u osvajački rat protiv Hrvatske, Zadro se uključuje u organiziranje hrvatske obrane u Vukovaru. Organizirao je ljude na punktovima, stajao je ispred drugih civila koji su priječili prolaz tenkovima JNA.

Iako bez vojnog iskustva, bio je sjajan organizator. Odlučan kad je trebalo. Mnogi upozoravaju kako se neopravdano prešućuje 4. srpnja. Toga dana je, naime, bila provedena akcija preuzimanja kontrole nad rubnim dijelovima ulica grada prema Borovu Selu koju je vodio Zadro. Da tada tu nisu postavili crte obrane, uvjereni su, Vukovar se ne bi mogao braniti ni tjedan dana. 

S početkom bitke za Vukovar Zadro postaje zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade. Bio je zadužen za obranu Borova naselja i Trpinjske ceste preko koje je srpski agresor htio ući tenkovima i oklopnim vozilima.

Posebno je teško bilo 14. rujna s početkom općeg napada bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na grad. Ali, umjesto da njome prođu za dan-dva kako su planirali, Trpinjska cesta je uskoro postala groblje njihovih tenkova. Ginulo se i s hrvatske strane, ali neprijatelj je zaustavljen.

Crte su unatoč snažnim napadima još dugo ostale nepromijenjene. Zadro je bio zapovjednik koji je išao zajedno sa svojim vojnicima na položaje. Kad bi neprijatelj negdje probio crte obrane, tada se išlo u njihovo ponovno zauzimanje.

Upravo jedan takav slučaj bio je koban za Blagu Zadru. Opet je umjesto da pošalje nekog pomoćnika, u akciju išao predvodeći svoje suborce. Bilo je to 16. listopada, jednog od najkrvavijih dana u obrani Vukovara kad je neprijatelj napadao iz svih oružja i oruđa i kada je puno branitelja poginulo.

Neprijateljska vojska je udarivši s boka probila hrvatsku obranu u Vinogradskoj ulici. Blago je krenuo iz zgrade Mjesne zajednice s petoricom mladića, ne znajući da ih čekaju spremni na drugoj strani. Pozvao je svoj Turbo vod, na čijem čelu je bio njegov sin Robert, da ga prate. Dok su se pripadnici Turbo voda spremili i uzeli naoružanje, Blago je već bio otišao.

S njim je htio ići i njegov mlađi sin Tomislav, ali on mu nije dao. I inače je imao pravilo da u istu akciju ne idu dva brata ili po dvoje iz iste kuće. Mlađi sin mu je također htio dati pancirku, zaštitni prsluk, ali on je to odbio. Rekao je da ako njegovi vojnici nemaju pancirke neće je ni on nositi.

Kad su došli u Kupsku ulicu u blizini Trpinjske ceste, dok ju je pretrčavao presječen je rafalom iz puškostrojnice. Poginuo je. Njegovo tijelo je izvučeno tek nekoliko sati kada su branitelji nakon žestoke bitke ponovno vratili ranije položaje. Zadrino tijelo je najprije na nosilima doneseno u njegov stožer.

Tu su mu sanirali rane i obukli policijsku odoru. Potom je prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je liječnik, dr. Juraj Njavro, utvrdio njegovu smrt. Pokopan je na starom groblju blizu bolnice u lijesu s brojem koji je znalo samo petero ljudi. S obzirom na njegovu važnost i utjecaj, nekoliko dana se tajilo da je poginuo kako ne bi oslabio moral branitelja.

„Nije se dalo u javnost da je poginuo da ne padne moral dečkima. Skrivali smo koliko smo mogli to, ali su branitelji vidjeli da ga nema u obilasku punktova što je on redovito činio. Kada ga nije bilo dva dana svima je sve bilo jasno. I neprijatelji su ga tražili preko motorole koja je bila kod mene. Nisam mogao reći da je poginuo pa sam govorio da spava, da nije tu i slično“, rekao je njegov sin Tomislav.

Mnogi branitelji govore kako je njegova smrt bila i početak kraja obrane Vukovara. Iako su branitelji u prvim danima vratili položaje koje su bili izgubili, uvukao se defetizam, govore, a i nije bilo više Zadre koji je brinuo za sve. Obilazio ih, hrabrio, pazio na njih koliko je mogao.

„Bio je s nama svaki dan, podizao moral, govorio gdje trebamo učvrstiti položaje“, kažu i dodaju kako je držao sve konce u svojim rukama jer su branitelji improvizirali organizaciju po mjesnim zajednicama s obzirom da nitko nije imao vojne škole. Bio je odgovoran za Trpinjsku cestu, ističu, najvažniji dio Borova Naselja, jer bi u slučaju njezina pada, palo i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren.

„Bio je jedan veliki čovjek koji je od običnog vojnika postao general“, govore ističući posebno njegove zasluge pri postavljanju obrane Vukovara što je i bio glavni razlog da su „toliko dugo izdržali te jeseni“.

Slom obrane Vukovara bio je 32 dana nakon Zadrine smrti, 18. studenoga 1991. Nakon mirne reintegracije njegovo tijelo je ekshumirano u ljeto 1998. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice. Uz državne počasti pokopan je 16. listopada te godine na Novom groblju u Vukovaru.

Godinu dana kasnije identificirani su i posmrtni ostaci njegova sina Roberta koji je poginuo na Kupresu 1992. Zajedno, u istoj grobnici, počivaju u Aleji branitelja na vukovarskome Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Blago Zadro je posmrtno promaknut u čin general bojnika.

Posmrtno je 2011. nagrađen nagradom za životno djelo za iznimnu hrabrost i život položen u obrani Vukovara 1991. godine. Njegovo ime danas nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.

Na mjestu Zadrine pogibije postavljena je 2015. godine njegova spomen bista. Otkrili su je njegovi sinovi Tomislav i Josip. U njegovu rodnom mjestu Ledincu, u kojem su na njega neizmjerno ponosni, je napravljen mural s njegovim likom s ciljem da „heroji ne padnu u zaborav“.

Na obilježavanju 32. obljetnice njegove smrti, 16. studenoga 2023., ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved još je jednom iskazao poštovanje prema generalu Zadri kazavši kako veličina takvih heroja „nadrasta običnu smrt“ jer oni su najsnažniji kamen temeljac samostalne i suverene Republike Hrvatske.

„Ako su on i hrabri hrvatski branitelji u gotovo nemogućim okolnostima ostali ovdje, branili Lijepu našu i ginuli za nju, onda se očekuje da naši mladi ulože toliko napora i pronose istinu o Domovinskom ratu, o stvaranju i obrani naše domovine“, poručio je ministar Medved

Nemoguće se ne složiti s onima koji govore kako vrijednosti koje je u sebi imao Blago Zadro neće nikada izblijediti, najvažnije što je ostavio u naslijeđe jest to što ih je živio svojim primjerom. Bio je veliki ratnik i domoljub i jedna od najzaslužnijih osoba uopće u obrani Vukovara.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.