Prošlo je desetljeće otkako je Mislav Kolakušić odlučio baviti se politikom i mijenjati sve. Želio je biti i premijer i ministar pravosuđa i policije..., misleći kako postoji dovoljan broj pametnih ljudi koji će glasovati za njega i promjene. SAD JE SAZRIO I NAJAVLJUJE OGROMNE PROMJENE!

- Imamo sam jedan cilj, smaknuti HDZ i onemogućiti Plenkovića i njegove poslušnike koje bira po principu GLUP, GLUPLJI, NAJGLUPLJI. Veliki interview europarlamentarca: "MOJIH 10 GODINA U POLITICI!"

Kao tinejdžer Mislav Kolakušić imao je svoj san. Upisao je Upravnu školu i potom je 12 godina gulio klupe da bi postao sudac Trgovačkog suda. Pred 5 godina shvatio je da kroz pravosuđe ne može donijeti pravdu i odlučio je postati političar, jer nažalost oni kontroliraju sve, pa i sudove. Ovaj uporni borac za pravo i pravdu, pogazio je svoju riječ, iznevjerio dječačke snove o sucu koji mijenja svijet. Shvatio je da se politika poigrava s ljudima, s poštenim sucima, pravednicima... Svi oni koji se ne bave politikom propuštaju veliku priliku da mijenjaju život. Politika određuje u nas, devijantno, ama baš sve. Ne može se ni trava u parku pokositi bez nje. S Trešnjevke je Mislav Kolakušić preselio u Novi Zagreb. Živi sa suprugom Lidijom i petogodišnjim Antunom, djetetom s posebnim potrebama i čini sve kako bi i u nas zaživio ideal o kojem je maštao kao dječaraca. O pravu i pravdi koji ne može nitko dovesti u pitanje. Za to je spreman učiniti ama baš sve.

 Bio je i proizvođač namještaja, fotograf...

Mislav Kolakušić imao je nakada fotografski studio u kojemu je snimao i uvježbavao poziranje. Uložio je "lijepe novce" u opremu, ali mu nije stalo do prijevoza. Vozio je Alfu Romeo 159 bez kitnjastih dodataka, a danas ga služi Mitsubishi Eclipse i to opet rasni benzinac. Što sad hoće taj? Kome pripada? Tko iza njega stoji? Za što se, zapravo, zalaže nekad poduzetnik i kreator namještaja, potom sudac, a posljednjih pet godina europarlamentarac Kolakušić? Pogledajte gotovo sat vremena energijom i dobrim vibrama napucavi video koji je samo koji dan pred parlamentarne izbore dao Mislav Kolakušić Startu.

„Tko sam i što sam ja?

Dakle, ja sam dečko s Trešnjevke, čovjek kojem je išlo bolje, dobro, lošije u školi, koji nikada nije odustajao, koji je bio pet godina poduzetnik… čovjek koji je 12 godina čekao da postane sudac. Ja sam ostvario svoj životni san. Moj jedini cilj je bio da budem sudac Trgovačkog suda. Ostvario sam svoje snove, dao sam otkaz koji je stupio na snagu dva dana prije izbora za Europski parlament. Znači, ja sam čovjek, mali običan čovjek, ali koji se nikada ne predaje. I koji koristi priliku i koji razmišlja, koji ne odustaje. Znači, ja kad sam došao u Europski parlament nit me je tko znao nit me je tko slušao, nit' je tko obraćao pažnju na mene, ali bio sam uporan.

Znači, da bi vi mogli u 60 sekundi izreći supstrat, ono najvažnije, potrebno je jako puno razmišljanja, jako puno truda. Jako puno činjenica. Dakle tih 60 sekundi, koliko u pravilu imate prostora za govornicom Euro parlamenta sužava se od dana i sati promišljanja, 15 minuta…, pa sve manje, manje, manje.

Ljudi još uvijek ne shvaćaju kako se politika igra s njihovim životima i kako birajući krive politike možete imati teške posljedice. Od doktora, od dostupnosti stanova, , školovanja, zdravstva… o svemu tome odlučuje politika… Politika odlučuje i o tome je li trava u parku i vrtiću pošišana. Sve odlučuje politika, pa i je li se skuplja lišće s ceste.

Naši građani to nažalost ne znaju, jer nas škole sustavno zatupljuju.

-       Ja sam išao u srednju školu koja je vjerojatno najbolja škola kad je riječ o pripremi mladih ljudi za pravosuđe. Vi sa 13 godina počnete učiti sociologiju, filozofiju, logiku, teoriju države, teoriju prava. Imate i konkretne predmete, računovodstvo, statistiku, stenografiju. Dakle vi počinjete razmišljati u pravom smislu pravnika s jednim ozbiljnim temeljima i količinom znanja

-       Tu Vam se stvara prava ljubav i počinjete shvaćati čemu služi pravo i pravda, za što se treba boriti. Sve to meni je postalo idejom vodiljom. Zato se naša stranka i zove Pravo i pravda.

START: Onda nije neobično što se vaša stranka zove pravo i pravda?

Pravo ima samo jedan smisao, da se ostvaruje pravda. Važno je da ljudi postanu svjesni da baš oni drže ključ promjena u svojim rukama. Ništa nije preko noći moguće, no već na ovim izborima, ujedinjeni možemo ostvariti ono najvažnije – maknuti zločinačku organizaciju s političkog trona.

START: Je li Vam žao onog trenutka kada ste s dvije kartonske kutije pod miškama išetali iz Trgovačkog suda, kada ste dali otkaz samo da bi sudjelovali na izborima, kada niste znali da će Vam ljudi dati povjerenje? Je li Vam žao što ste izgubili mogućnost da budete na sudačkoj relativno visokoj plaći sve do navršene 70 godine života? Ljudi zapravo zaboravljaju da ste vi tada život suca, svoje dotadašnje navike, svoj obiteljski život odlučili staviti na kocku. Dakle mogli ste biti mirni do 70 godine živote, mogli ste poštedjeti stresa svoje najmilije…

- Dakle, sudačka dužnost u Republici Hrvatskoj je stalna. Nitko Vas ne može smijeniti, osim naravno rezultata. Oni zluradi pokušali su mi napakostiti i „napakirati“ da sam neradnik, da ne izvršavam sudačku normu. A istina je bila brutalna po njih. Imao sam i 200 posto norme i to ih nije sprečavalo da izmišljaju gluposti. Norma sudaca je 100, a ja nikada nisam bio no 2 puta bolji od tog famoznog postotka. I tako to svake godine, Mislav Kolakušić ne da ne postiže normu, već je i višestruko prebacuje. Dakle, vrlo zanimljivo.

Shvatio sam nakon desetljeća provedenih u pravosuđu na zapravo ne mogu mijenjati svijet na bolje, da je iznimno teško ostvariti pravdu u Hrvatskoj. Naravno da sam se kao sudac trudio, naravno da sam koristio Ustav i nerijetko uspjevao čak i u predmetima predstečajnih nagodbi, ovršenima, Agrokoru, brojnim suspektnim problemima vezanima uz telekome, banke. Shvatio sam da ljudima ne mogu kao sudac pružiti pravdu i odlučio sam ući u politiku i ukloniti sve one koji se grubo rugaju pravu i pravdi. Moje prvostupšanjske presude ostale su zabilježene, pružao sam ljudima nadu u pravu i pravednost, no nakon toga uslijedila bi razočaranja. Onda je došla politika, jer svi drugostušanjski sudovi su pod direktnom kontrolom političara. U Hrvatskoj tako ne postoji pravo i pravda, već samo politika i u teškoj je zabludi onaj koji misli da je pravosuđe neovisno.

Pa politika vodi sudstva. Zato i postoji u hrvatskom pravosuđu predsjednici sudova koji dodjeljuju predmete kome i kako i koji znaju tko će ih od njihovih poslušnika riješiti na pravi način.

Trodioba vlasti u nas? Ma to su priče za malu djecu. Politika direktno upravlja pravosuđem!

Kompjuterski odabir predmeta mora biti sveto pismo i svako zadiranje u taj sistem mora se najstrože kazniti. I zatvorom od 10 godina, jer to je jedno od najtežih kaznenih dijela protiv građana Republike Hrvatske. Ako netko takne u sustav automatske dodjele predmeta mora znati da ga čeka najstroža kazna.

Do suca doći, ako ne ide linija predsjednik suda – predsjednik odjela je nemoguće, da netko veli dobar dan gospon sudac ja bih nešto htio… To ne postoji.