Nikako da se Sesvete riješi prizvuka smrdljivog, zapuštenog i prljavog grada. Ni nakon što je krajem devedesetih definitivno prestala raditi "zagrebačka tvornica smrada" - "Svinjogojska farma Sljeme", mnogi su vjerovali kako će se ovaj najbrže rastući grad u Hrvatskoj, službeno samo četvrt, napokon civilizirati.

Tu ne mirišu ljubičice, tu vonjaju odbačene kosti i otpad

Ne bez razloga još u komunizmu Grad Zagreb "anektirao" je Sesvete i koristio ga kao industrijsku bazu za djelatnosti koje "baš i ne mirišu na ljubičice". U samom središtu radilo je "Sljeme", jedna od najvećih tvornica hrane u bivšoj državi s "izvoznim USA brojem" i mogućnošću snabdijevanja Američke vojske! Samo dva kilometra južnije, uz auto cestu "Bratstvo i jedinstvo" egzistirala je njihova ogromna "Svinjogojska farma" zbog kojeg je bilo uputno začepiti nos i prethodno uzeti dovoljno svježeg i čistog zraka dok bi prolazili i ne samo pored nje. Vonjalo je na kilometre u krugu od Dugog Sela do Dubrave.

"Pajcek City" bio je "nick name" Sesveta godinama

U kombinaciji s još žešćim smradom kojeg je proizvodila "Agroproteinka", tvornica kojoj je na čelu bio komunistički poduzetnik i otac Radmana Grlića, današnjeg ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i vlasnika iste te tvornice koju je moćna socijalistička obitelj uspjela privatizirati, bila je to kombinacija koja je Sesvetama osigurala "nick name", Pajcek City.

Oni dužeg pamćenja sjećaju se i sličnog protesta glazbenika Jure Stublića i njegovih "kamarada" iz pokreta Zelenih, tada jednog od prvih van sistemskih socijalističkih udruženja, još krajem osamdesetih dok se o demokraciji samo sanjalo. Otkačeni Jura i njegova družina reagirali su na sličnu svinjariju kakvu sad primjenjuju iz Trga Stjepana Radića iz Grada Zagreba tako što su zbog smrada i sličnog gomilanja smeća na ulicama pozvali Sesvećane na građanski protest i neposluh, na akciju nevjerojatnjih dimenzija u učinka.

Poručili su im da svoje smeće dovedu pred vrata Općine i tadašnjeg gradonačelnika, veterinara Branka Mikelića. Parkiralište ispred čuvene "Kurije" i Općine, Jura Stublić pretvorio je u privremenu deponiju i vrlo domišljato i drsko dovukao građane sa smećem pred prag općinara. Znao je da otpad neće pokupiti ispred kućnih pragova, baš kako što je dobro pretpostavio kako komunistički čelnici ipak neće dozvoliti da im zgradu preplavi smeće.

U Sesvetama uvijek glazbenici prostestiraju protiv deponija

Današnji sesvetski prosvjednici protiv sličnih ekoloških nepodopština reagirali su punu uljuđenije. Jučer su "Glazbena škola Zlatko Grgošević" i Udruga "Zelene i plave Sesvete", i to u sjajnoj atmosferi i pred mnoštvom razdraganih Sesvećana organizirali koncert pod naslovom "Glazbom kroz zid". Cilj im je bio poslati signal da napokon Sesvete treba riješiti od smeća i svih onih koji desetljećima prave građane idiotima, namećući im deponije, vjerovali ili ne, čak i u samom središtu zagrebačke četvrti, zapravo četvrtog po veličini grada u Dražavi. Od glazbenika pred 35 godina na sličnom protestu bio je samo Jura Stublić, jučer ih je bilo nekoliko stotina. Ponajprije onih iz lokalne glazbene škole, opet najveće u Hrvatskoj, koja ima više od 600 polaznika i kojima su još pred pola desetljeća obećali kako će napokon dobiti školu koja će raditi u svojim, a ne u unajmljenim prostorijama i to u središtu Sesveta.

Rekli im bit će to oaza kulture, kad ono, zatrpavaju ih ZG smećem

Prije pet godina je "Udruga Zelene i plave Sesvete" pokrenule su zajedno s profesorima s Arhitektonskog fakulteta projekt Zelene i plave Sesvete. Osnovna ideja je mijenjati sadašnje lice Sesveta. Urbanizirati Sesvete. Izmjestiti gospodarsku zonu i na prostorima bivšeg industrijskog giganta "Sljemena" graditi objekte za javne sadržaje primjerene četvrti koja je po broju stanovnika peti grad u državi. Poželjeli su zapravo svojevrsnu sesvetsku "Lenucijevu potkovu". Jedan od sadržaja koje su planirali u tom prostoru jest i muzička škola, s obzirom da je sesvetska glazbena škola Zlatko Grgošević najveća glazbena škola u državi. Broji oko 600 učenika, a još dan-danas je u iznajmljenom prostoru.

Glazbom kroz zid!

Jučer su polaznici i nastavnici sesvetske "Glazbene škole Zlatko Grgošević" na parkiralištu, pred ulazom u krug sesvetskog proizvodnog giganta Sljeme, na korak do buduće sesvetseke glazbene škole, održali dojmljiv i pomalo fantazmogoričan koncert podno Sljemenovih ruina. Koncert je održan pod naslovom „Glazbom kroz zid“, s plakatom koji se referira na omotnicu albuma The Wall legendarne grupe Pink Floyd, uz čiju glazbu je rušen Berlinski zid.Zid koji se htjelo danas rušiti u Sesvetama je, za razliku od berlinskog, koji je srušen 1989., nevidljiv i još uvijek neosvojiv.

Organizatori protesta puno sofisticiranije "napadaju" Tomislava Tomaševića nego što su to nekad činili Branku Mikuliću. Neki od njih imaju iskustva stara i  tri pol desetljeća s Brankom Mikulićem, pa vjerojatno misle da će zapuštene ogromne neiskorište prostore "Sljemena" privesti primjernim namjenama, da im se više nikada neće dogoditi kao u povijesti kad su njhovu tvornicu iskorištavali i pljačkali raznorazni probisvjeti. Od nekdašnjeg direktora "Gavrilovića", kasnije i četnika političara iz "srao Krajine" Borislava Mikelića. Ovaj Miloševićev sluga, uz pomoć je političara pod okriljem noć je krao i slao šlepere u koje je utovorivao najsuvremenije "Sljemenove" strojeve koji su bili "licencirani" i za najviše amaričke higijenske i prehrambene standarde. Odvozio ih je u Petrinju i to krajem osamdesetih. Ništa bolje "Sljemenu" se nije događalo ni kad ga je na pladnju i u režiji jednako tako politike, ali sad hrvatske, kao na pladnju kao vlasnik PIK Vrbovca "dobio" najbrže rastući tadašnji tajkun Ivica Todorić.

Kako su napisali u svome priopćenju iz Udruge:

- Taj zid je u glavama i ladicama gradskih službenika, u nepreglednim labirintima gradskih vlasti. Postoji projekt kojeg je financirala gradska četvrt Sesvete. Ali postoji i spor unutar gradskih stručnih službi – može li se ili ne može graditi po postojećem GUP-u? Suprotstavljena struka je dio jedinstvene gradske uprave, jedni drugima su preko puta, vrata do. Dogovora, ekspertize, a kamo li pravorijeka još uvijek nema. Njihova pisma putuju dugo, a šutnja traje još dulje.
U medjuvremenu je sesvetska glazbena škola smještena na tri adrese. Još uvijek je u statusu podstanara. A sa 600 učenika najveća je glazbena škola u zemlji. U četvrti koja je peti grad u zemlji. U četvrti koja vrvi mladošću. U četvrti je koja još uvijek ima pozitivan prirast stanovništva. U četvrti koja nema centra, ali zato u centru ima gospodarsku zonu. U kojoj buja krupni, ali sad i već svakojaki drugi otpad. Ta zona bi trebala biti novi centar Sesveta. Riječ je o zoni koja se prostire na preko 140 tisuća m2. Kojom dominiraju Sljemenove brownfieled ruine. Te ruine ružno strše. Posebno, jer ovako dugo traju. Potreban nam je prvi korak. Ne mora sve biti porušeno. Neke je moguće rekonstruirati i restaurirati, privesti svrsi u suradnji sa EU fondovima. Jer vrijeme je da se krene. Grad, za početak, može riješiti barem sporove svojih stručnih i „stručnih“ službi. Može li se graditi po postojećem GUP-u ili ne može? Nakon pet godina tražimo barem odgovor. Samo: može ili ne može.

Polaznici "Glazbene škole Zlatko Grgošević" i njihovi nastavnici, sjajno i poletno su jučer muzicirali poslavši poruku o tome koliko ih ima i koliko je medju njima potencijala. Isijavali su ponos i snagu, sretni da ih ima tko čuti, da imaju kome svirati. 

Čvrsto su uvjereni kako će njihova glazbena razglednica doprijeti i do srca onih koji odlučuju i ne samo stoga što već 43 godine ne postoji zgrada u koju bi mogla biti smještena sesvetska glazbena škola za koju njeni učenici idu "Glazbom kroz zid".

Projekt za novu školu izrađen pred 7 godina

Gotovo šeststotima učenika i 96 profesora i djelatnika ostalih školskih službi sve teže podnose podstanarstvo, tim više što im je još davno obećan njihov dom. Projekti za zgradu GŠ Zlatka Grgoševića izrađeni su prije još 7-8 godina kad su škola i lokalna vlast u gradskoj četvrti pokušali pokrenuti glavonje, ali od tada se ništa više ne događa. Upravo su te riječi koristili organizatori ovog protesta. Bili su fini, no istovremno i inimno kritični i nabrušeni da istraju.

- Niti bivša, niti sadašnja gradska vlast nisu napravili nikakav konkretni korak u tom smjeru. Stoga je nakon nedavnog potpisivanja peticije i organizaciji škole,  škola održala još jednu akciju povećanja vidljivosti svojih ciljeva, održala je ispred svoje buduće nesuđene zgrade koncert intrigantnog naziva "Glazbom kroz zid".