Jednako kao što je dao otkaz na Trgovačkom sudu tako će napustiti i Europarlament. Isključivo zbog želje da promijeni Hrvatsku vratit će se i iz Bruxellesa, naravno ako mu i dalje građani budu htjeli pružati potporu, kao što je to bilo u njegovu prvom intenzivnom političkom angažmanu, onom na EU izborima. Osjetio je podršku ljudi i ne odustaje. Imao je sve što čovjek poželjeti može. Siguran i dobro plaćeni posao, zamjetno mjesto u društvu. Gostovao je u najpopularnijim TV emisijama, putovao je svijetom i ništa mu nije nedostajalo. On je građanin kojem je dosta i koji za razliku od konkurenata rasprodaje svoju imovinu. Odrekao se sedam milijuna kuna i sudačke sinekure što mu jamči Ustav kao sucu. Troši svoje a ne proračunske „pare“ za kampanju… I još mu pri tome „toče“ kako je živa opasnost i zamislite, nitko ni retka o gore navedenome. Malo mu je tko vjerovao da je spreman tako što učiniti, no iz dana u dan podrška mu raste. Sad je već i de facto postao trećom političkom snagom u zemlji. On je posve nov, nije dio političkih elita i nije sistemski igrač i sve što radi, radi iz osobnih uvjerenja i patriotskih poriva.
Pametan je, lucidan, odvažan, hrabar, stručan, posve normalan... Pomalo hazarder! Ogromna srca i vjere da nije sam u ideji stvaranja pravednijeg poretka... Spreman je učiniti sve da se iz temelja resetira društvo i zemlja koju još uvijek ne bi mijenjao. Ni on nije bio političar poput većine, no sad jest. Sve je podredio tom cilju. U njemu nije teško prepoznati nekog tko uz sve navedene vrline ima odlučnost i petlju. Teško da itko u ovom trenutku ima u Hrvatskoj tu energiju i volju da pokrene prave promjene.
>nema kompromisa
Kad malo bolje pogledamo, sve je to blaga kamilica u usporedbi s njime. U nekoliko smo ga navrata pitali, a zašto se ne okružite i s nekim poznatim imenima iz političkog života Hrvatske, pa ipak ih ima i solidnih?
Prvo smo mislili da ga ne razumijemo dobro, jer uvijek bi govorio da ga takvi ne zanimaju, da promjene nije moguće provesti s poznatim protagonistima koji su zapravo i glavni generatori svih ovih strahota s kojima se svi mi sudaramo svaki dan. Pa s kime ćete onda mijenjati svijet?
– S građanima, a dobrodošli su i znalci koji ih predvode. Oni čista obraza, koji su shvatili da postoje trenuci kad nemamo više alibi za šutnju, za pasivnosti i nijemo promatranje nesposobnih kako se igraju sa sposobnima, koji ne dozvoljavaju običnim ljudima da budu ravnopravni, da pristojno i od svog rada žive… Svaka suradnja s “etabliranim establišmentom” za njega je put prema kompromisima. Kako tvrdi, dogorjelo je, i promijeniti Hrvatsku moguće je jedino s posve novom političkom agendom. Onom koju čine zdrav razum, pamet, građani i dakako, stručnjaci patriote, koji jedini mogu razdrmati i promijeniti sustav. Na kojoj se strani političkog spektra nalazi? On nije ni lijevo ni desno, on nije ni centar – on je epicentar. Ovo nisu vremena za teme koje dijela, kako kaže, imamo mi puno prečih stvari za rješavati. Da bi se to dogodilo potrebno je probuditi sve navedene, a za sada mu to i dobro ide. Još do jučer nisu mu davali ni najmanje šansi. U anketama su ga prešućivali, a sad se prometnuo u jednog od najozbiljnijih pretendenata na ostvarivanje snova o državi koja se zasniva na pravdi i pravu.
>tko ima petlju dat otkaz
Odreći se sedam milijuna kuna, sudske sinekure koja mu do 70. godine života osigurava sigurne prihode i mir. Troši svoju ušteđevinu s kojom je mogao proputovati svijet... Tko je tako "lud"? Tko ima petlje napustiti i sanjani posao eurozastupnika u Bruxellesu i još jednom sve staviti na bank? Samo onom kome je Hrvatska iznad svih i koji zna da je tako što i moguće. I to usprkos klijentelizmu, politokraciji, umreženom sustavu... Sva sreća da postoje društvene mreže, Facebook, Google… Kad već ne ide na televizijama s nacionalnim i lokalnim koncesijama, kad ga „razvaljuju“ s najoštrijim perima main stream pisanih i elektronskih medija, a što mu je drugo preostalo. Je li on diktator, kako upozoravaju vodeći kolumnisti najvažnijih hrvatskih medija, je li samoproglašeni mesija koji populistički želi doći na vlast, je li čovjek opasnih namjera…? Ima takvih etiketa koliko god želite i sve ih je više što se približava novi Dan D, ponajprije za njega. Kako shvatiti da nigdje nema ni jednog retka o tome da on troši svoje, a ne proračunske novce za kampanju. Kako protumačiti da to nitko ne primjećuje, kako ljudski ne reagirati i upitati se, zar u ovoj političkoj i medijskoj magli ne postoji ni jedno snažno pero koje će bar to primijetiti? Ne, on je „diktator“, ne on ima „opasne“ namjere, ne, njegova je sudačka ladica puna iako je i kontinuirano godinama i dvostruko premašivao zadanu normu, iako je prošlu godinu završio s rezultatom od 190 posto… Pa kako to, možda su…? Je li sve to prepoznato nakon Europarlamentarnih izbora i jesu li glasači dovoljno pametni da vjeruju činjenicama a ne orkestriranim medijima i postojećim političkim establišmentom? On je odista uložio sve da u naumu i uspije.
Jasno k’o dan, jer pronađite, molim vas, bilo koga na našoj političkoj sceni koji je učinio ili čini tako što. Rijetka je to pojava i na svjetskoj političkoj sceni i u svakom slučaju nesvakidašnja odluka koja možda i najbolje odgovara na pitanje je li Mislav Kolakušić, pojava opasnih namjera, diktatorskih pretenzija. Što reć’ svim tim uglednim komentatorima i kako im objasniti da kad Mislav Kolakušić kaže kako će biti i ministar policije i ministar pravosuđa to ne znači da je to diktatura. Kako im objasniti da to postoji u svijetu, da postoje i ministri s dva, a i tri ministarstva, da malo koja država u Europi ima i 21 ministarstvo. Sva sreća da postoje društvene mreže, jer one su poput nogometa. Tu možete uspjeti i ako niste „libling“, ako ste nepoznat, siromašan…
Cilj Mislava Kolakušića su korjenite promjene. Prvu stepenicu uspješno je savladao. Upravo su mu izbori za EU parlament bili važni, jer oni su mu bili puno značajniji od osvajanja mandata. Dobio je od birača željeni odgovor i što je još važnije i ogromnu energije da ustraje u svom cilju. I stoga neće biti nimalo čudno da još jednom jako osobno riskira. Ideja mu je istaknuti u prvi plan baš one koji su pameću, upornošću, radom, kvalitetama… uspjeli. Na njegovoj listi nema i neće biti političara, već odreda poštenih, neiskvarenih, a i onih stručnih i spremnih da znanjem, voljom i autoritetom pokažu da postoji i jedna sasvim drukčija Hrvatska. I da bi bio s Mislavom nije potrebno biti ni lijevo, ni desno. Nije potrebno biti članom stranke ili bilo kakve druge političke organizacije. Dovoljno je zalagati se za zemlju kojom upravljaju najsposobniji, u kojoj će vladati pravda i pravo, jednakost i solidarnost.