O bontonu i kulturi ispijanja vina na Martinje, kada se mošt pretvara u vino. Najstariji vinski podrum datira iz 4100. prije Krista i nalazi se u Armeniji, dok najstarija još živa loza je u Mariboru
Najstariji vinski podrum datira iz 4100. prije Krista i nalazi se u Armeniji, dok najstarija još živa loza je u Mariboru. Bliži se Martinje, blagdan kada se mošt pretvara u vino. Unatoč mjerama i viralnoj situaciji, mnogi će za Martinovu gozbu probati barem čašicu rujna vina, bilo kod kuće, s obitelji ili na sastanku. In vino veritas - ima istine u vinu. Piće bogova koje zaslužuje da se pije (barem za njezin praznik) s poštovanjem i zadovoljstvom u isto vrijeme. Zašto ne pripaziti na bonton baš na vrijeme za nadolazećeg praznika vinoljubaca?
Napisao: Vid Ledragić
Foto: Bojan Haron Markičević
Najstariji poznati vinski podrum datira iz 4100. godine prije Krista i nalazi se u Armeniji, dok najstarija još živa loza raste u susjednom Mariboru. Povijest vina duga je i zanimljiva. Najraniji dokazi o vinu potječu iz Gruzije. Tu se prije osam tisuća godina uzgajala loza i rodilo vino. To se približilo središnjoj Europi preko Sicilije, odakle se proširilo na sjever na talijanski i pirinejski poluotok te na Francusku i Balkan. Mlada dama koja zvuči kao plava kava ili baršunasto crna ima između 400 i 450 časnih godina. Čepići, njezini potomci, rasli su gotovo po cijelom svijetu. Martinje je u biti vjerski blagdan koji se u našim krajevima slavi kao fešta vina. Prije 11. studenog vino tekuće godine tretira se kao nečisto i grešno piće. Stoga ga treba blagosloviti i pretvoriti u pravo vino. U moderno vrijeme skromno se brzo pretvorilo u masovna događanja i martinja, koji umanjuju simboličko značenje najplemenitijeg pića i stavljaju ga uz bok ostalim pićima. U tome nema ništa loše, druženje i opuštanje svakako su dio razloga za ispijanje vina. Pritom, dolikuje da još uvijek znamo kušati prigodnom prigodom (i uz prigodno vino, naravno).
Kako bi trebala izgledati degustacija vina? Ritual pijenja vina ima svoje standarde. Oni se prilagođavaju sorti vina, događaju u kojem se vino pije i samom okruženju.
Općenito, stvari izgledaju ovako:
Prije pijenja vina slijedimo bonton. Ovaj je puno manje ujednačen ako se mlado vino (Martinovo) uživa u vinskom podrumu. Tamo nikad ne kucamo u bure. Prilikom otvaranja boce, osoba koja otvara vino mora prisutnima pokazati etiketu. Na taj način će se upoznati s kvalitetom i karakteristikama vina. Inicijalna čaša se uvijek prelije do jedne trećine. Boca se drži jednom rukom odozgo. Kada je točenje gotovo, dobro je bočicu lagano zavrtjeti. Time se sprječava klizanje dragocjenih kapi po vanjskoj strani bočice nakon ponovnog punjenja. Čašu držite na donjem kraju grla iznad podnožja, po mogućnosti na donjoj trećini drške. U tom slučaju palcem, kažiprstom i srednjim prstom prianjamo za vrat, a s druga dva prsta podupiremo bazu odozgo. Nikada nemojte držati čašu za "balon". Kucamo samo vinom. Kad dobijete vino u čaši, koristite sva svoja osjetila. Zato ih imate! Nije važno jeste li stručnjak ili ne. Uz njihovu pomoć uživajte u bontonu. Sluh - zvuk točenja vina. Vizija - nota boje, zavjese s unutarnje strane stakla nakon ventilacije. Miris - jedna od najvažnijih komponenti. Mirišemo prekrivajući čašu licem. Okus: prvi gutljaj je najvažniji. Prije nego što ga progutate, licnite vino preko usta i okusite njegove arome, cvijeće i mineralnost. Kada ste gotovi s prvim gutljajem, još niste završili s kušanjem. Drugi važan izdisaj je da arome vina vraćaju arome u nos i usta i daju poantu na doživljaju druženja s vinom. U globalnom svijetu vino je prisutno u gotovo svakom kutku svijeta, pa je bonton kušanja i konzumiranje vina vrlo različito od zemlje do zemlje.
Na Dalekom istoku, dama nije ta kojoj se prvo toči vino. Prema mjesnom bontonu, u znak poštovanja, vino se prvo toči onome tko je najstariji. U Aziji postoji i drugačija simbolika kucanja čašama. "Kucnite" se s tom osobom koja zaslužuje više poštovanja stavljajući svoju čašu u "sudar" malo niže od stakla one kojoj želite iskazati poštovanje. Ova osoba obično vraća istu gestu tijekom drugog sudara. Tako se sudara sve dok sudionici ne dođu do površine stola ili čak poda.