Napisao: Igor Stažić

Snimio: Borut Černelić

Ima jedan, poput većine vas građana, koji fascinira. Pametan je, lucidan, odvažan, hrabar, stručan, posve normalan... Pomalo hazarder! Ogromna srca i vjere da nije sam u ideji stvaranja pravednijeg poretka... Spreman je učiniti sve da se iz temelja resetira naše društvo. Ni on nije bio političar poput vas. Kako stvari stoje i to će postati, jer dosta mu je. Sve je podredio tom cilju. U njemu nije teško prepoznati nekog tko uz sve navedene vrline ima odlučnost i petlju. Teško da itko u ovom trenutku ima u Hrvatskoj tu energiju i volju da pokrene prave promjene. Kad malo bolje pogledamo, sve je to blaga kamilica u usporedbi s njime. U nekoliko sam ga navrata pitao, a zašto se ne okružiš i s nekim poznatim imenima iz političkog života Hrvatske, pa ipak ih ima i solidnih?
Prvo sam mislio da ga ne razumijem dobro, jer uvijek bi govorio da ga takvi ne zanimaju, da promjene nije moguće provesti s poznatim protagonistima koji su zapravo i glavni generatori svih ovih strahota s kojima se svi mi sudaramo svaki dan. Pa s kime ćeš onda mijenjati svijet?
– S građanima. Oni čista obraza, koji su shvatili da postoje trenuci kad nemamo više alibi za šutnju, za pasivnosti i nijemo promatranje nesposobnih kako se igraju sa sposobnima, koji ne dozvoljavaju običnim ljudima da budu ravnopravni, da pristojno i od svog rada žive…
Svaka suradnja s “etabliranim establišmentom” za njega je put prema kompromisima, a kako tvrdi, dogorjelo je. Promijeniti Hrvatsku moguće je jedino s posve novom političkom agendom. Onom koju čine zdrav razum, pamet, građani i dakako, stručnjaci patriote. Oni jedini mogu razdrmati i promijeniti sustav. Na kojoj se strani političkog spektra nalazi? On nije ni lijevo ni desno, on nije ni centar – on je epicentar. Ovo nisu vremena za teme koje dijele. Kako kaže: - Imamo mi puno prečih stvari za rješavati.
Da bi se to dogodilo potrebno je probuditi sve navedene, a za sada mu to i dobro ide. Još do jučer nisu mu davali ni najmanje šansi. U anketama su ga prešućivali. Sad se, i to samo tri dana pred izbore, prometnuo u jednog od najozbiljnijih pretendenata na ostvarivanje snova o državi koja se zasniva na pravdi i pravu.
No dobro, mogao bi ja tako dugo o njemu, al’ vjerojatno ste već i čuli za njega. Ime mu je Mislav Kolakušić i još ovog tjedna je bio sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Više to nije. Shvatio je baš kao i vi, da sa svog radnom mjesta, pa iako to bilo ono visoko sudačko, teško može bilo što promijeniti.
Odreći se sedam milijuna kuna, sudske sinekure koja mu do 70. godine života osigurava sigurne prihode i mir. Troši svoju ušteđevinu s kojom je mogao proputovati svijet... Tko je tako „lud“?,  jer ne može računati na besplatno „paradiranje“ strogo kontroliranim medijima. Sva sreća da postoje društvene mreže, Facebook, Google… Kad već ne ide na televizijama s nacionalnim i lokalnim koncesijama, kad ga „razvaljuju“ s najoštrijim perima main stream pisanih i elektronskih medija, a što mu je drugo preostalo. Je li on diktator, kako upozoravaju vodeći kolumnisti najvažnijih hrvatskih medija, je li samoproglašeni mesija koji populistički želi doći na vlast, je li čovjek opasnih namjera…? Ima takvih etiketa koliko god želite i sve ih je više što se približava Dan D, ponajprije za njega. Stavite se u poziciju običnog čovjeka i pokušajte si objasniti zašto je tome tako? Kako shvatiti da nigdje nema ni jednog retka o tome da on troši svoje, a ne proračunske novce za kampanju. Kako protumačiti da to nitko ne primjećuje, kako ljudski ne reagirati i upitati se, zar u ovoj političkoj i medijskoj magli ne postoji ni jedno snažno pero koje će bar to primijetiti? Ne, on je „diktator“, ne on ima „opasne“ namjere, ne, njegova je sudačka ladica puna! Iako je i kontinuirano godinama i dvostruko premašivao zadanu normu, iako je prošlu godinu završio s rezultatom od 190 posto… Pa kako to, možda su…?

Je li sve to prepoznato i jesu li glasači dovoljno pametni da vjeruju činjenicama, a ne orkestriranim medijima i postojećim političkim establišmentom? Njegova sudbina sigurno se rješava u nedjelju, jer ako ne uspije, više se nema kamo vratiti. Što je sa svima nama? Kakav je naš rizik? Na nama je da o tome promislimo. Na nama je da usprkos plaćeničkim komentarima i orkestriranim anketama, koje ga ignoriraju, donesemo svoj sud. On je odista uložio sve da u naumu i uspije. Jasno k'o dan, jer pronađite mi, molim vas, bilo koga na našoj političkoj sceni koji je učinio ili čini tako što. Rijetka je to pojava i na svjetskoj političkoj sceni i u svakom slučaju nesvakidašnja odluka koja možda i najbolje odgovara na pitanje je li Mislav Kolakušić pojava opasnih namjera, diktatorskih pretenzija...

Što reć' svim tim "uglednicima" koji ne silaze s ekrana i koji ispisuju najbolje pozicionirane stupce najčitanijih i najgledanijih medija? Kako im objasniti da kad Mislav Kolakušić kaže kako će biti i ministar policije i ministar pravosuđa to ne znači da je to diktatura. Kako im objasniti da, recimo jedna Švicarska, Nizozemska, Norveška... imaju ta dva ministarstva objedinjena? Imaju ih samo 10, a ne i više od 20. Teško, jer naprosto zdrav razum nije u prilici dobiti takav prostor i takvu moć. Zar je Švicarska diktatura!? Znaju oni to jako dobro, no što raditi kad ti naručitelj tako što poželi. Takve i slične etikete lijepe mu svaki dan.  Sva sreća da postoje društvene mreže, jer one su poput nogometa. Tu možete uspjeti i ako niste „libling“, ako ste nepoznat, siromašan…
Krajnji su mu cilj korjenite promjene koje su moguće jedino pobjedom na parlamentarnim izborima. Prva stepenica su europarlamentarni izbori. Ideja mu je istaknuti u prvi plan baš one koji su pameću, upornošću, moralom, radom, kvalitetama… uspjeli. Na njegovoj listi nema političara, već odreda poštenih, neiskvarenih, a i onih stručnih i spremnih da znanjem, voljom i autoritetom pokažu da postoji i jedna sasvim drukčija Hrvatska. I da bi bio s Mislavom nije potrebno biti ni lijevo, ni desno. Nije potrebno biti članom stranke, ili bilo kakve druge političke organizacije. Dovoljno je zalagati se za zemlju kojom upravljaju najsposobniji, najmoralniji, najpošeniji, u kojoj će vladati pravda i pravo, jednakost i solidarnost.