Napisao: Igor Stažić

Foto: Facebook Viktor Orban/Miniszterelnöki Sajtóiroda/Szecsődi Balázs

Sumrak demokracije u Europi, opozicija pometena pod tepih i tamo gdje je još do jučer bila na vagi s vladajućim. Za utjehu, u većini zemalja je isto, izuzevši Emanuel Macrona i Francuske. Opozicija gotovo da ne postoji, pomeli ih vladajući pod tepih. Pet država, pet različitih pristupa pandemiji, a svi predsjednici vlada i vladajuće stranke nikad nisu bolje stajale. I oni koji su primijenili drastične mjere  obuzdavanja pandemije, baš kao i oni koji su u parlamentu stvari uzeli u svoje ruke, jednako kao i oni koji sve to rade opuštenije… nikad moćniji. Stvara se corona poredak i to potiho, al' sigurno. Viktor Orban, one man show, Andrej Plenković, mudri političar koji je iz rukava izvukao jokera Vili Beroša, Janez Janša stavio je u mali džep dojučerašnjeg predsjednika Vlade Marina Šareca koji je naivno povjerovao da može na okupu držati šaroliku opoziciju bez da mu netko od njih ne zabije nož u leđa. Sebastien Kurz, najmlađi čelnik neke europske države jedva je sastavio koaliciju a i onda kad mu je to pošlo za rukom jedan od saveznika grubo se kompromitirao. Kraj svega, upravo su austrijska skijališta bila rasadnik širenja virusa po većem dijelu Europe. Od tamo su i naši skijaši, nerijetko i liječnici donosili prve primjerke COVID-19, Slovenci su baš u veljači u nekim svojim regijama imali godišnje odmore i dobar dio njih boravio je u Austriji i po sličnom scenariju vratili su se u Deželu. Većina zaraženih na Islandu, Norveškoj, u početku i u Švedskoj i Danskoj bili su „skijaši“ iz Tirola, Štajerske, Gornje Austrije… Usprkos takvoj hipoteci Sebastien Kurz je umješno balansirao s gnjevom Europljana, s velikim brojem zaraženih u prvoj fazi i to tako da je među prvima donio oštre mjere koje su polučile izvanserijski rezultat. I to takav koji je ubio dvije muhe. Još učinkovitiji u primirivanju stanja bio je s opozicijom. Janez Janša iskoristio je preiskrenu želju komedijanta iz Kamnika. Bivši komičar, a tada još predsjednik Vlade prozreo je opasnost od Corone. S Vladom u odlasku proglasio je pandemiju i oštre mjere, no bilo je to mlako, neuvjerljivo, s odgodom od gotovo četiri pet dana i to u trenutku kad je već Borut Pahor, predsjednik Slovenije dao mandat za upravljanje Slovenijom Janezu Janši i njegovoj Socijaldemokratskoj stranci, najjačoj i tad u Deželi ali nakon pobjede na izborima bez koalicijskog potencijala. Bila je to prilika koju je sjajno iskoristio, podsjećajući na sličan scenarij i način oprane protiv Miloševićeve i JNA agresije iz 1991. Bila je srijeda kad mu je Pahor dao mandat. Dan prije, ili baš taj dan Šarec je s odlazećom Vladom naredio da škole i vrtići neće više raditi od ponedjeljka. I dok je odlazeći čelnik davao vremena virusu da se udomaći, Janša je iznimno mudro i spretno sugerirao roditeljima da već u petak ne šalju djecu u škole. Nakon toga reagirao je poput pravog vojskovođe. Svu odgovornost navalio je na sebe, postao je slovenski general u borbi protiv COVID-19 i nije se poput Plenkovića 100 posto pokrio strukom, Berošima, Capakima, Markotićkom… On je bio taj koji je vukao i koji vuče konce, svakodnevno se isturajući i vodeći kampanju protiv nepoznate bolesti. Naravno da je i on iza sebe imao najrelevantnije slovenske epidemiologe, infektologe, majstore PR-a, poput Jelka Kacina kojeg je izvukao, baš kao u Slovenskom ratu za osamostaljenje, na površinu. Slovenski početni rezultati nisu bili ni približno dobri kao hrvatski, jer Italija im je još bliže, skijaši su im navalili niz slučajeva, a i virus im se u ranoj fazi uvukao u starački dom u Šmarju pri Jelšah, a i u zdravstveni sustav. Bela krajina bila je u početku crvena zona zbog liječnika koji je bio zaražen i koji je i nekoliko dana radio. Sve je to dočekalo Janšu koji je bio iznimno konkretan. I to ne samo kad su zavodili teške mjere za obuzdavanje virusa, već kad je shvatio da istovremeno mora ponudi i zaštitu gospodarstvenicima, javnom sektoru, običnim ljudima… Čak je i svakom studentu osigurao potporu od 100 eura mjesečno. On je bio primjer kako se krizom vlada i kako nije dostatno brinuti samo o Coroni. Andrej Plenković tu je nešto kasnio, iako je i on vrlo brzo podijelio i više od 650.000 potpora u iznosu od 3250 kuna svima onima koji su to zatražili, čije je poslovanje bilo najmanje 20 posto slabije nego u istom periodu prošle godine, sve da bi se sačuvala radna mjesta i izbjegao još veći pritisak na burze. Za razliku od Kurza, Löfvena, Orbana i Janše hrvatski je premijer u prvi plan isturio Božinovića, potpredsjednika Vlada i trolist stručnjaka od kojih je Vili Beroš tek na papiru bio političar. Iako još nije ni 100 dana ministar mjeri mu se svaki potez i naprosto nije se ni mogao baviti ni politikom, a ni brojnim drugim evidentiranim problemima u hrvatskom zdravstvu. On je tako prvi ministar koji nije imao svojih 100 dana za dokazivanje. I iskoristio ih je savršeno. Postao je najpopularniji političar u Hrvatskoj. Nikad prije ni jedan političar nije u tako kratkom vremenu napredovao, čak toliko jako da je postao popularniji i od svog šefa Plenkovića. U jednom trenutku to je postalo toliko evidentno da je premijer pravovremeno shvatio da i on mora, poput Božinovića, Beroša, Capaka i Markotićke češće istupati u javnosti. I sve mu se to itekako isplatilo, jer travanjski rezultati HRejtinga i agencije Promocije Plus sve su to obilato nagradilo. Po prvi put nakon gotovo tri godine HDZ se vratio na čelo najomiljenije stranke, a i Plenkoviću su dionice obilato porasle. Osim HDZ-a, jedino su još SDP i Demokratski pokret Miroslava Škore zabilježili postotak koji im osigurava proboj u parlament, koji prelaze prag. Dakako, HDZ je rastao, a SDP je pao za tri, a Škoro sa 17 iz siječanjskog istraživanja na samo 9,2 posto. Svi ostali su nestali s terena onih koji prelaze izborni prag, a neki od njih kao da nikada nisu ni postojali.

Za Viktora Orbana novi uzlet nije bio nimalo iznenađujući, jer on već godinama na svoj specifičan način brani mađarske interese, bilo da je riječ o stopiranju prelaska preko granice imigranata, bilo da je riječ o borbi protiv Corone i brige za mađarsko gospodarstvo i građane. On je uvijek išao najdalje, čak toliko daleko da njegov Fidesz je stalno na zubu europskim demokršćanima koji ga namjeravaju čak i izbaciti iz svoje asocijacije. No Orban nije repa bez korijena i upravo mu je i pandemija pomogla da još jače učvrsti vlast u Mađarskoj, ali i da dokaže da to što je nacionalne mađarske interese stavio iznad zajedničkih europskih, više nije samo njegov stil vladanja. Preko noći Europska unija izgubila je onu poznatu vezivnu snagu, a što zbog Corone, a što zbog samodopadnosti, prigodu su ugrabili lokalni šerifi koji su naprosto morali uzeti stvari u svoje ruke. To što je Orban podigao novu Željeznu zavjesu, još neprobojniji nego što je bila ona u Varšavskom paktu dizalo mu je u domaćim krugovima rejting, a kad je bankama u Mađarskoj naredio da primjene moratorij na sve kredite i to izrijekom do 2021. nije bilo nimalo čudno što je s dvotrećinskom većinom u Parlamentu uspio progurati ovlasti koje mu omogućuju i suspendiranje Parlamenta. Neki su to nazvali „Ožujskom Orbanovom diktaturom“ iako su i oni sami uzeli apsolutnu vlast u svoje ruke. Pri tome nije im ni palo na pamet da o tome odlučuju Parlamenti, već retroaktivno stvaraju zakonske okvire i koriste tumačenje raznih ustavnih stručnjaka da su i sami zbog pandemije mogli donašati odluke bez zastupnika. I tako je Orban još jednom postao diktator, a krucijalne su odluke Mađari donosili u Parlamentu, a umiveni demokrate to su isto radile ispod stola. Kako god, bez obzira na stil ponašanja, korištenje mjera, brige o stanovništvu i gospodarstvu činjenica je da Corona pogoduje najvećem broju političara koji su na vlasti. Dakako da su iznimke oni u Francuskoj i Italiji, državama koje su najteže pogođene. Tamo Conteu i Macronu baš i ne ide tako dobro. Začudo, Boris Johnson odlično se drži i to usprkos činjenici što je pokazao nesnalaženje, što je forsirao „imunitet krda“ a potom odustao. Poput istaknute petorke slični bi se zaključci mogli donijeti i za veliki broj drugih europskih država, posebice Poljske, Slovačke, Grčke, Litve…, no navedena petorka otkriva ono na prvi pogled posve nevjerojatno. Nije bitno kako se braniš od Corone, bitno je da ti ona pomaže da učvrstiš vlast i možeš pri tome birati hoćeš li biti popustljiv u toj bitki ili ćeš primijeniti najteže ograničavajuće mjere.

Kad je Stefan Löfven pred mjesec dana u intervju kazao Šveđanima neka se pripreme na rastanak od svojih djedova i baka, jer to će biti cijena švedskog obračuna s Coronom većini, pa i Šveđana digla se kosa na glavi. Švedskog premijera doživljavali su kao ekscentričnog čudaka svuda, osim u Švedskoj. Njegove relaksirajuće mjere sada postaju primjerom za cijelu Europu. Šveđani nikada nisu zatvorili vrtiće i škole do petog razreda, restorani su im radili, kretanje im je bilo neograničeno… Nije li to sve isto kao što ćemo i mi imati za koji dan? A i pola Europe. Pri tome je svijet poprijeko gledao Stefan Löfvena, no ne i većina Šveđana koji su ga u zadnjem istraživanja popularnost obilato nagradili, a i njegove Socijaldemokrate. On je samo dokazao da političari mogu biti toliko različiti, a svi iznimno uspješni i nikad popularniji.

Najnoviji primjer je Stefan Löfven, švedski predsjednik Vlade koji je u jučerašnjem istraživanju popularnosti u Švedskoj nakon nekoliko godina uspio pobjeći Jimmie Åkessonu, Švedskom demokratu na, za švedske prilike nevjerojatnih 10,7 posto. Još do jučer bili su egal, a samo u netom objavljenom istraživanju socijaldemokrata Stefan Löfven narastao je za 4,8 posto, a Jimmie Åkesson je pao za 2,3! Pri tome je popularnost premijera dosegla nešto više od 53 posto, a samo prije mjesec dana Löfven je bio ispod 30 posto!

Torbjörn Sjöström, generalni direktor Novusa, agencije koja je provodila istraživanje u Švedskoj na uzorku od 3838 ispitanika rekao je gotovo sve isto ono što i Agan Begić, direktor hrvatske agencije Promocija Plus koja je provela istraživanje HRejting. Oba su zaključila kako se u obje države "osjeća da je bolest na neki način pod nadzorom". Po njima je to i glavni razlog zašto su tu danas gdje jesu.

U međuvremenu se događa inverzija. I dok se ostatak Europe otvara, Švedska smatra da je za to prerano. Löfven je u sinoćnjem obraćanju švedskoj javnosti kazao kako se i dalje moraju pridržavati svih mjera i kako nema popuštanja. Štoviše, kazao je da Vlada u svakom trenutku može donijeti i teže mjere. Pri tome naravno i dalje upozorava stanovnike da se pridržavaju mjera socijalne udaljenost. Posebno je istaknuo opasnost lijepog vremena i praznika koji dolaze. Solsticij je kod njih najveći praznik i već sada im kaže da ga neće slaviti kao do sada.  Kazni nema, jer Šveđani su samodisciplinirani i odgovorni i sigurno je kako će mjere zadržati do daljnjeg.

- Mnogo toga još ne znamo o toj bolesti, a moramo balansirati i voditi računa i o javnim potrebama i o ekonomskim. Ovo je bolest koja će ostati i neće nestati kao SARS. Ne možemo je odgurnuti ili odgoditi potpunim zatvaranjem, kazao je osporavani u svijetu, a u Švedskoj omiljeni epidemiolog Stefan Tegnell. Stručnjak kojeg su prozvali i švedskim James Bondom kazao je kako „s Covidom moramo naučiti živjeti.“