Napisao: Borut Černelić

Snimio: Goran Stanzl/Pixell

- Mi se ne bismo "šteli" mešati u Vaše usklađenosti Ovršnog zakona s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije bez poveznice s pravom, napisali su odgovoru suci Europskog suda na pitanje hrabre zagrebačke sutkinje koja i dalje prkosi sudskoj praksi u Hrvatskoj koja priznaje bilježnike kao egzekutore u prisilnoj naplati. Tko zna iz kojih razloga Europski sud nije želio dublje ulaziti u ovu problematiku, no činjenica je kako se proglasio nenadležnim za davanjem odgovora na postavljena pitanja sutkinje Općinskog suda u Novom Zagrebu, koja kod gotovo 300.000 ovršenika slovi kao svojevrsna heroina i jedna od rijetkih koja javno bilježničku ispravu bez pravomoćne odluke suda ne smatra validnom. Ukratko, Europski sud galantno se izvukao od davanja svog mišljenja na postavljeno pitanje i uopće nije ulazio u meritum problema kao što je to učinio pretprošle godine kad je "presudio" u slučajevima "Ibrica Zulfikarpašić/Slaven Gajer" i "Pula parking d.o.o./Sven Kalus Tederahan".

Tada je taj isti sud dao za pravo stranim državljanima koji su počinili prekršaj u Hrvatskoj da ne moraju plaćati troškove hrvatskih javnih bilježnika!”. Bila je to snažna europska poruka iz Europe hrvatskom pravosuđu i posebice hrvatskim sudovima da dobro razmisle prije nego kao vjerodostojnu ispravu uzmu u obzir javnobilježničku ovrhu. Štoviše, pred prošlogodišnju turističku sezonu odgovorni u brojnim europskim državama, a izričito oni iz Njemačke, Austrije, Nizozemske, Španjolske, Italije, Rumunjske..., davali su savjete svojim građanima koji borave ili ljetuju u Hrvatskoj, ili su na proputovanju da slobodno poderu dokumente hrvatskih bilježnike i da ako smatraju da su krivi za prekršaj kaznu plate, no ako nisu bez sudske odluke hrvatsko im pravosuđe ne smije ništa.

I zlu ne trebalo, upravo i zbog ovakve odluke hrvatski suci u proteklom razdoblju nisu priznavali javnobilježničke ovrhe za strance, no zato su i dalje po kratkom postupku "presuđivali" hrvatskim građanima. Iz ovakve sudske prakse ispada kako smo u vlastitoj državi diskriminirani i kako smo u svom domu građani drugog reda. Nije to u nas ništa novoga, jer vrlo slično su pred koju godinu prolazili i mladi hrvatski vozači koji su bili drakonski penalizirani zbog prometnih propisa, dok istovremeno njihovi vršnjaci iz Europske unije nisu morali voziti po nametnutim pravilima hrvatskim mladim vozačima. Tako je recimo maksimalno dozvoljena brzina za vozače do 24 godine bila 110 km/h, a nisu smjeli imati ni miligram alkohola u krvi. Zbog toga su grubo kažnjavani, oduzimane su im i dozvole, no začudo, njihovi vršnjaci mogli su upravljati u Hrvatskoj vozilima u skladu s prometnim propisima kakvi su vrijedili za sve one starije od 24 godine. Upravo je usporedba hrvatskih ovršenika s ovim diskriminirajućim propisima koji su omalovažavali hrvatske mlade vozače možda i najbolja s današnjom sudskom praksom u kojoj su javni bilježnici preuzeli posao sudovima. U slučaju mladih vozača Ustavni sud je nakon više od pet godina stao na stranu mladih vozača.

Sve je očitije kako je sutkinja Zorka Ćaćić Zagrajski ostavila prostor "za vrdanje Europskom sudu koji se elegantno izvukao na svoju nenadležnost. Očigledno ja da će pravna struka i dalje voditi veliku bitku za usklađivanje i za poštivanjem elementarnog, da smo pred sudom i Bogom jednaki svi. Tome sada tako nije i što je najgore i dalje bijesni "rat bilježnika protiv ovršenika". Je li bilo Zorki Ćaćić Zagrajski, a i Mislavu Kolakušiću, sucu Trgovačkog suda u Zagrebu koji je jednako tako u brojnim slučajevima postupao možda bilo uputnije da nekako drukčije sroče pitanje Europskom sudu ili da potraže pravdu i u domaćem pravosuđu, ponajprije na Ustavnom sudu. Tako su svoju bitku na kraju s nepravdom dobili i mladi hrvatski vozači kojima je Ustavni sud dao za pravo.

I dok stranci i ove godine upozoravaju svoje građane da ne moraju plaćati ovršne troškove javnih bilježnika iz Hrvatske, a pozivaju se pritom na presude EU suda iz ožujka 2017. po presudama u predmetima C-484/15 i C-551/15 Ibrica Zulfikarpašić/Slaven Gajer i Pula Parking d.o.o./Sven Kalus Tederahn gdje izrijekom piše :
„Javni bilježnici u Republici Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju »vjerodostojne isprave«, ne mogu se smatrati »sudom« ni u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje, ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.
Za rješenja o ovrsi koja oni donose, stoga, u načelu ne mogu se izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama.“ I nisu to činili bez razloga, jer spasili su tako mnoge, a i natjerali hrvatske suce da diskriminiraju prekršitelje s obzirom na to iz koje su zemlje. Uspjeli su se za svoje građane izboriti da za njih vrijede europski zakoni, a to nisu uspjeli i za hrvatske građane na kojima se iživljava hrvatska država, pravosuđem javni bilježnici... I ove godine tako u stranom tisku možete pročitati kako te "kazna za parking od 10 eura može stajati i gubitka cijele imovine". Upravo stoga ovaj je presing Europskog suda bio iznimno efikasan i zaštićeni su svi građani Europske unije, izuzevši hrvatskih građana koji su u vlastitoj državi diskriminirani.

Zorka Ćaćić Zagrajski krajem je 2018. godine ponovo pisala Europskom sudu, jer htjela je istjerati na čistac nepravdu koje je i dalje dominantna, kad je riječ o hrvatskim državljanima. Tim prije jer joj je taj isti sud pred dvije godine dao za pravo kako je nepravedno uskraćivati građanima pravo na sudsku zaštitu od zapljena novca s računa bez sudskog rješenja i opet je stala na stranu malog nezaštićenog građanina. No bila je to odluka koja je zaštitila očigledno samo strance, a ne i hrvatske građane. Sudska je praksa od tog dana amnestirala strance, a naše građane je i dalje procesuirala dajući za pravo javnim bilježnicima da samostalno bez sudskog postupka generiraju ovrhe. Hrabra sutkinja dobila je tada dodatni impuls i stala je u obranu Ustava i građana Republike Hrvatske. Ona je u zadnjih šest mjeseci na Općinskom sudu u Novom Zagrebu donijela nekoliko nepravomoćnih odluka kojima je uvažila žalbu ovršenika zauzevši stav da se ovrha ne može donijeti na temelju rješenja javnog bilježnika i bez znanja ovršenika, već jedino na temelju sudskog rješenja.

Tim prije je za nju, ali i za sve one poklonike prava i jednakosti, posebice njih 300.000 ovršenih u Hrvatskoj ovaj odgovor Europskog suda šokantan. No zapravo i ne bi trebao biti, jer očigledno je da su europski suci "spretno i sretno izmigoljili" u slučaju nespretno postavljenog pitanja, vrlo elegantno i ostavio nas na milost i nemilost postojećoj sudskoj praksi u Hrvatskoj.

Zorka Ćaćić Zagrajski tražila je njihovo mišljenje za slučaju pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu u predmetu C-657/18 u kojem je Hrvatska radiotelevizija pokušava ovršiti tuženika TY!

Pitala ih je: - Je li odredba nacionalnog zakonodavstva i to odredba članka 1. Ovršnog zakona (objavljen u NN 112/12, 25/13, 93/ 14, 55/16 i 73/17), kojom se javnim bilježnicima daje ovlast da provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju vjerodostojne isprave, donošenjem rješenja o ovrsi, kao ovršnog naslova, bez izričitog pristanka ovršenika, u skladu s člankom 6.1. Europske konvencije ljudskih prava i temeljnih sloboda i s člankom 18. Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i da li se tumačenje izraženo u presudama Suda Europske unije C-484/15 i C-551/15 (Ibrica Zulfikarpašić/Slaven Gajer i Pula Parking d.o.o./Sven Kalus Tederahn) može primijeniti u konkretno izloženom predmetu ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-2032/17.

Nažalost, Europski sud nije želio ući u meritum stvari već se izvukao na svoju nenadležnost! Ovu presudu prekjučer je na svojim služenim strancima objavio i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je tako uputio jasnu poruku ne samo hrvatskom pravosuđu, već i cjelokupnoj domaćoj javnosti. U njihovom priopćenju tako se može pročitati:

- Dana 11. travnja 2019. u predmetu C-657/18 Europski sud donio je rješenje kojim se taj Sud oglasio nenadležnim za tumačenje usklađenosti Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pravnim situacijama koje ne sadržavaju nijednu poveznicu s pravom Unije.
Zahtjev za prethodnu odluku podnesen je u okviru postupka koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi u povodu prigovora protiv platnog naloga. Postupak je započeo donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik na prijedlog ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije protiv ovršenika, hrvatskog državljanina s prebivalištem u Zagrebu, radi neplaćene RTV pristojbe.
Općinski sud, podnio je zahtjev za prethodnu odluku Europskom sudu, jer smatra da je odredba članka 1. OZ, koja daje ovlast javnim bilježnicima da provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju vjerodostojne isprave, donošenjem rješenja o ovrsi, diskriminatorna, jer dovodi do neravnopravnosti državljana Republike Hrvatske u odnosu na državljane ostalih država članica Europske unije. To zato, jer takvom odredbom, nacionalno zakonodavstvo daje ovlast javnim bilježnicima da donose ovršne naslove koji se ne priznaju u ostalim državama članicama Europske unije (predmeti Pula parking i Zulfikarpašić). Osim toga, s obzirom na to da postupak pred javnim bilježnikom ne nudi jamstvo neovisnosti i nepristranosti i da je lišen načela kontradiktornosti postupka, općinski sud smatra da taj postupak dovodi do neravnopravnosti stranaka u postupku, te da su time narušena osnovna načela poštenog i pravičnog suđenja zajamčena Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temelju sloboda.
Međutim, kako to proizlazi iz odluke Europskog suda, obzirom na to da je riječ o unutarnjoj pravnoj situaciji bez poveznica s pravom Europske unije, te da hipotetska gledišta povezana sa slobodnim kretanjem sudskih odluka nisu dostatna za zasnivanje nadležnosti Suda Europske unije za razmatranje ovog zahtjeva za prethodnu odluku, Europski sud je nenadležan za davanje odgovora na postavljena pitanja.
Predmet je tim značajniji, jer je sud koji je podnio zahtjev za prethodnu odluku, do donošenja odluke Europskog suda, prekinuo stotinjak predmeta u postupcima povodom prigovora na platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje su izdali javni bilježnici.

Sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu i dalje odlučuje suprotno dominantnoj sudskoj praksi u Hrvatskoj koja dozvoljava iživljavanje bilježnika nad dužnicima. Bez obzira na to što joj je već u nekoliko navrata Županijski sud rušio njene prvostupanjske presude i dalje drži kako je mišljenje Europskog suda jače od onoga što su nametnule lobističke strukture odvjetnika, agencija, ovršitelja, financijskih organizacija prema kojima dužnici nemaju nikakvih prava. Tako im se novac plijeni s računa i bez sudskih presuda, tako njihove banke dozvoljavaju trećoj strani da skidaju novac s njihovih računa koji su im povjerili na čuvanje i pazite još, za tu uslugu čuvanja i diskrecije plaćaju im i nadoknadu. Zorka Ćaćić Zagrajski ponovno je alarmirala s istom temom Europski sud u listopadu prošle godine i ponovo je odlučila slijediti njihovo, a ne mišljenje koje je nametnulo društvo koje masno zarađuje na ovrhama. Predložila je i građanima da ih poslodavci plaćaju u kešu i da uopće ne pristaju na ideju da se netko može poigravati s njihovim povjerenjem. Iako i tu ne postoji zaista nikakva prepreka očigledno je da bi takva ideja u realizaciji pomutila račune ovršnoj mafiji. Usprkos svemu navedenom i dalje u nas viši sudovi ukidaju njene i slične presude prema kojima javni bilježnici ne bi smjeli provoditi ovrhe.

Javnobilježnički postupci lišeni su načela kontradiktornosti čime se narušavaju osnovna načela poštenog i pravičnog suđenja te dovodi do neravnopravnosti stranaka u postupku, ekskluzivno danas donosi portal www.antikorupcija.hr.
Zorka Ćaćić Zagrajski, sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu jedna je od heroina domaćeg pravosudnog sustava, a svoj profesionalni i ljudski integritet potvrdila u nizu predmeta. Posljednji slučaj digao je na noge dobro uhodani ovršni sustav. Revolucionarnom presudom kojom je ovršno rješenje doneseno od strane javnog bilježnika proglasila nezakonitim i time nepodobnim za provedbu sutkinja Ćaćić Zagrajski je pokazala da je na strani prava i pravde i da postoje suci koji nisu spremni pogaziti svoje znanje u korist bogate i dobro umrežene manjine.
Preko 330.000 blokiranih građana i ovršni sustav koji umjetno stvara troškove, doslovno uništavajući živote stotina tisuća obitelji jasan su pokazatelj da sustav nije dobar, odnosno da je ciljano osmišljen kako bi maloj skupini dobro umreženih pojedinaca osigurao ogromna primanja iako je takvo zgrtanje bogatstva u potpunosti nemoralno. Sutkinja Zorka Ćaćić Zagrajski prva je u Hrvatskoj odlučila primijeniti stajalište Europskog suda prema kojem javni bilježnici ne smiju provoditi ovrhe. Ona je u zadnjih šest mjeseci na Općinskom sudu u Novom Zagrebu donijela nekoliko nepravomoćnih odluka kojima je uvažila žalbu ovršenika zauzevši stav da se ovrha ne može donijeti na temelju rješenja javnog bilježnika, već jedino na temelju sudskog rješenja.
Javnobilježnički postupci lišeni su načela kontradiktornosti čime se narušavaju osnovna načela poštenog i pravičnog suđenja te dovodi do neravnopravnosti stranaka u postupku. Nažalost, najnovija odluka Europskog suda i odgovor na njeno pitanje mogao bi sve vratiti na preispitivanja. Bilo kako bilo činjenica je kako su hrvatski građani zahvaljujućim ovakvim nakaradnim pravosudnim rješenjima građani drugog reda u vlastitoj državi.

TEKST RJEŠENJA KOJIM SU JAVNI BILJEŽNICI PROGLAŠENI NENADLEŽNIMA

“Prema presudi Suda Europske unije broj C 484/15 i C 551/15 javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju ‘vjerodostojne isprave’, ne mogu se smatrati sudom u smislu Uredbe o Europskom nalogu za izvršenje, a ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Osim toga, u presudama se navodi da poštovanje načela uzajamnog povjerenja među državama članicama u području suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima zahtijeva da sudske odluke nacionalnih tijela države članice čije se izvršenje traži u drugoj državi članici, moraju biti donesena u sudskom postupku koji nudi jamstva neovisnosti i nepristranosti te poštovanju načela kontradiktornosti postupka.

Dakle, postupak koji prethodi donošenju rješenja o ovrsi nije kontradiktoran postupak i ta odluka nije donesena od strane suda već javnog bilježnika koji se, kako je već naprijed navedeno, ne može smatrati sudom. To dovodi do zaključka da je citirano rješenje donijelo apsolutno nenadležno tijelo, te se stoga imaju primijeniti pravila o apsolutnoj nenadležnosti. Posljedice toga su da sud ne može prihvatiti radnje koje je donijelo apsolutno nenadležno tijelo, slijedom toga se ne može nastaviti postupak povodom prigovora izjavljenog na rješenje o ovrsi. Dakle, ono što je od početka nevaljano ne može tijekom postupka postati pravovaljano, odnosno konvalidirati, jer bi se time narušilo načelo ravnopravnosti stranaka u postupku.

Slijedom navedenog, imajući u vidu odredbu članka 16. Zakona o parničnom postupku sud je odbacio prijedlog za ovrhu i ukinuo rješenje o ovrsi javnog bilježnika.