Obavezni mirovinski fondovi jesu novci hrvatskih građana s kojima raspolažu upravo ti fondovi, no postoje jasni kriteriji kako se njima smije i može upravljati. Mi o mirovinskim fondovima u Saboru nismo raspravljai već pune 4 godine. Dakle, ovakva praksa je nezabilježana u Europskoj uniji.

Skrivanje načina na koji se upravlja novcem umirovljenika ne poznaje ni jedan parlament u Europi, izjavila je na početku svog govora u Saboru Karolina Vidović Krišto, te potom upozorila kako se novcem najugroženije skupine ljudi upravlja na način na koji je to činio Superhik iz Alan Forda...

Karolina Vidović je u svojoj raspravi detaljno opisala kako hrvatski tajkuni koriste fondove kao samoposluga za svoje sumnjive poslovne pothvate. Istaknula je Gazdu Ivicu Todorića zbog kojeg su umirovljenici izgubili znatna sredstva. Raspravu Karoline Vidović Krišto objavljujemo u cijelosti:

- “Komunistički zločinac Staljin svojedobno je izjavio: „nema čovjeka – nema svjedoka“. Dakle, htio je reći – kada likvidiraš čovjeka, on ne može više svjedočiti o zločinu. Slijedom toga, zločin se ne može dokazati.Upravo je Staljinova logika, metoda djelovanja današnje Plenkovićeve vlade – ali i vlada u zadnjih dvadesetak godina.

Ta logika je sljedeća: blokiraš nadzorno tijelo, i automatski nema korupcije! Jer, činjenice (koje su poznate) i novac građana (koji je otuđen), nemaju pravnu obradu – te su time nepostojeći! Navedeni protupravni pristup jest djelovanje HANFE. Agencija za nadzor financijskih usluga u Hrvatskoj (a takve agencije postoje u svim uređenim državama, te su svugdje u svijetu ključne, i o njihovom djelovanju javnost permanentno ima informacije) – u Hrvatskoj, kao da ne postoji. Hrvatski osiguranici su u tvrtkama, koje su bile u vlasništvu Todorićevog Agrokora, izgubili na stotine milijuna eura. Model je bio sljedeći: Todorić kupi za sitne novce tvrtke (kao što je Ledo), i onda četrdesetak posto vlasništva proda mirovinskim fondovima – po visokoj cijeni.

Dakle, Todorić je već pri toj transakciji izvukao ne-pripadajuću i protu-tržišnu dobit, a mirovinski novci su otišli u bure bez dna.Jer, koja je logika dati novce mirovinskih fondova u suvlasništvo pojedinih tvrtki – bez jasnog cilja ostvarivanja dobiti, i bez utjecaja na odluke i razvoj tih tvrtki?

Agrokor je izbrisan iz registra poslovnih subjekata, a novci hrvatskih građana su u potpunosti izgubljeni.

Zašto hrvatski osiguranici ne znaju ni dan danas koliko je novaca izgubljeno u Agrokoru? Zašto HANFA nije dala temeljito izvješće o propalim sredstvima u Agrokoru? I, naposljetku, je li itko kažnjen zbog davanja novca u taj netransparentni mastodont pod imenom Agrokor? HANFA, dakle, nije Njemački BAFIN, koji je nakon afere Wirecard temeljito počišćen.

Naime, afera Wirecard u Njemačkoj (u kojoj je utvrđeno falsificiranje bilance u visini od 1,8 milijardi eura) izazvala je pravu buru u financijskim nadzornim tijelima. Niz dužnosnika je smijenjeno, niz osoba je bilo u istražnom zatvoru (ili još uvijek jest) i vode se postupci za obeštećenje – i to protiv države, jer nije ispravno vršila nadzor nad tom tvrtkom.Nijemci imaju četiri puta veće plaće, imaju socijalna davanja i dječje doplatke – upravo iz razloga što njihove institucije vrše svoje zadaće.

HANFU u Hrvatskoj vodi izvjesni Ante Žigman, kojega podupire Martina Dalić – osoba duboko ogrezla u korupciju. Do koje razine bahatosti djeluju te strukture, govori i činjenica, da je Žigmanova supruga bila državna tajnica u ministarstvu gospodarstva – a sada je premještena na visoku plaću u Podravku, kojom upravlja Martina Dalić. Kada promatramo način upravljanja Hrvatskom onda imamo dojam da se Hrvatskom upravlja kao feudalnim društvom, u kojem postoji niz feudalnih obitelji.

Dakle, Žigman i njegova supruga su na visokim plaćama i dužnostima, a Martina Dalić je također obiteljski usidrena na grbači hrvatskog čovjeka.Jer, sjetimo se da je njezin suprug u vrijeme izbijanja afere INA, bio član uprave INE – te nije htio dati ostavku. A sada tuži INU – jer gospodin Dalić smatra da se krađa od milijardu kuna, njega kao člana uprave ne tiče?! Dakle, apsurdi i bahato ponižavanje hrvatskih građana jedina su posebnost vladajućih struktura.

Usput, i današnji predstavnik vlade, nazočni gospodin Vidiš, je još jedan predstavnik pripadnik tzv. „zlatne mladeži“ – bez ikakvih kvalifikacija za dužnost državnog tajnika koju obnaša. Naime, mladi gospodin Vidiš sin je veleposlanika Vidiša, još jednog izdanka dužnosnika pod kontrolom Mate Granića i Budimira Lončara.

Hrvatska je pod svojevrsnom upravljačkom okupacijom nekoliko korumpiranih klanova (bez ikakvog stručnog znanja), koji Hrvatskom upravljaju protivno i hrvatskim, i europskim zakonima. Imamo slučaj Bračkog hotela Grand Hotel View, koji su mirovinski fondovi kupili prošle godine za 47 milijuna eura.

Ovo se zove smišljeni (i uz HANFINO znanje) provedeni lopovluk. Mirovinski fondovi kupuju hotel koji nije radio nijednu sezonu – to jest kršenje svakog poslovnog i logičnog načina upravljanja novcima hrvatskih osiguranika.

Osobno poznajem rad mirovinskih fondova, i njihovu obvezu opreznog, i nadasve konzervativnog načina ulaganja.

Imamo tako, primjerice, slučaj Bayerische Versorgungskammer – bavarskog mirovinskog fonda koji upravlja novcima slobodnih zanimanja (kao što su umjetnici ili dimnjačari). Dakle, Bayerische Versorgungskammer u međuvremenu upravlja s portfoliom većim od 80 milijardi eura. Ali, oni kupuju nekretnine na „triple A“, dakle, AAA pozicijama. Znači, nekretnine u središtima velikih gradova, ili tvrtke s dugom tradicijom, koje su potvrđene na tržištu.

Kako onda mirovinski fondovi mogu kupiti hotel na Braču koji nema nijednu poslovnu godinu iza sebe? Kako su uopće utvrdili cijenu tog hotela? Jer, poznato je da se cijena, među ostalim, utvrđuje na temelju dobiti, to jest, financijskog izračuna profitabilnosti subjekta.

Navedeni hotel nije radio nijednu godinu – znači, nije ni mogao imati dobit.

Međutim, taj hotel je imao nešto, što drugi hoteli nemaju – a to su vlasnici, koji se zovu Pavao Vujnovac i bivši agent Josip Jurčević. Na ovom primjeru vidljiva je organizirana korupcija, u koju su uključeni i nadzorna agencija HANFA, i DORH, kao i HDZ-SDP-HNS strukture.

Mirovinski fondovi su zamišljeni, kako bi se kroz novce osiguranika jačalo gospodarstvo države, te kako bi onda iz tih prinosa osiguranici imali mirovine. Mi u Hrvatskoj – u slučaju Agrokor, te u slučaju Vujnovca i Bračkog hotela – vidimo da se načela upravljanja novcima hrvatskih osiguranika sustavno krše, i da se nanosi šteta hrvatskim građanima.

Postoji niz drugih primjera koji dokazuju da se iz mirovinskih fondova sustavno izvlače novci – a protivno poslovnim načelima i zakonskim osnovama.

Mirovinski fondovi bili su akteri u otimačini Dalekovoda, u kojoj je sudjelovao i Končar (koji je u vlasništvu mirovinskih fondova), ali i kroz djelovanje bivšeg direktora AZ fonda, Dinka Novoselca (inače kuma Zorana Milanovića). U slučaju Dalekovod, mirovinski fondovi su izgubili novce – a prijavu o kršenju pravila, HANFA je odbacila.

U međuvremenu postoje informacije da mirovinski fondovi posredno daju novce Vujnovcu (i to na Maltu), s kojima će preuzeti Fortenovu. Isto tako se postavlja pitanje, koliko novaca su mirovinski fondovi uložili u Atlantic, koji je u vlasništvu korumpiranog, udbaškog poduzetnika Emila Tedeschija, koji dobiva novce od mirovinaca, a otvara radna mjesta u Srbiji?

Ovaj zakonski prijedlog je loš. Ali, i da je dobar, on ništa ne bi značio – iz razloga što se ne provodi. HANFA ili DORH, SOA ili HNB, jesu institucije koje hrvatski građani plaćaju – ali koje ne rade po zakonu, i ne rade za te građane, već rade za Todoriće, Vujnovce, Tedeschije, Plenkoviće ili Milanoviće.

Sve nedaće koje hrvatski građani imaju (od niskih plaća do loših uvjeta rada, od raspadnutog zdravstva do uništene  poljoprivrede), imaju jednog uzročnika, a on se zove: blokada institucija, i posljedično iz te činjenice – korupcija.

Zato nam je dužnost uspostaviti vladavinu prava, u kojoj će se zakoni primjenjivati, a ne prilagođavati”, izrekla je u Saboru Karolina Vidović Krišto.