Iznimno je potresan post koji je objavio Marin Vlahović, "istraživalački novinar" koji je raskrinkao plinsku mafiju, Vladu Republike Hrvatske i njenog ministra Davora Filipovića koji su krčmili novac poreznih obveznika za reketarenje medije te plaćajući vizibiliti. Iako su svi u glas prozivali Juricu Lovrinčevića, hrvatskog tajkuna da je to uradio, izvjesno je kako on to sam nije mogao učiniti. Zašto, pa zato što mu u opisu radnog mjesta piše da ni kavu ne može platiti državnim novcem bez supotpisa ministra. No to je već opjevana priča. Puno je tužnije i jadnije što se "profesionalcu" koji je riskirao puno toga sad stavlja na teret da je radio nešto što nije smio. Vrli analitičari s pozicije salonske gospode čak mu govore kako je počinio kazneno djelo, navode mu slučaj i Pulitzerove novinarke koja ga je "preskočila" a sve kako bi rastočili nevjerojatno tešku aferu koja nikad ne bi ugledala svjetlo dana da nije bilo Marina Vlahovića. U novinarstvu, na kraju krajeva nije upitno jesi li ti to napisao, već jesi li ti to objavio. Uvijek je puno veća odgovornost glavnog urednika i direktora medija koji je to plasirao u javnost nego onog koji je to samo pisao. No to je već jedan visoko profesionalan problem kojeg naprosto ne želi vidjeti ni HND.

Hrvatsko udruženje novinara dekretom se preko noći odreklo Marina Vlahovića i poručilo kako on nije novinar i kako se oni smatraju pozvanima da sami određuju tko se smije, a tko ne smije zvati novinarom. Zamislite da samo liječnik skoči na liječnika, ili odvjetnik na odvjetnika... To struka protiv struke radi rijetko, gotovo nikada. Profesionalci u najmanju ruku šute ili su bar tiho solidarni. No, slučaj Marina Vlahovića je klasičan slučaj u kojem javnost od dobrog dečka pokušava napraviti zlog. I to ponajprije čine oni koji nikada sami nisu bili u prilici da u realnom sektoru zarade novac. Blate ga oni koji godinama čuvaju pozicije u državnim, paradržavnim ili sličnim organizacijama koje ih futraju novcima poreznih obveznika. I sad se stvorio netko tko je sve suprotno od njih. Pročitajte tužnu objavu Marina Vlahovića koji malo kome danas može više pokucati na vrata. A samo je htio goniti bandu i spasiti naš novac, kapital poreznih obveznika.

- Mislim da sam jedan od rijetkih, ako ne i jedini novinar, kojeg u isto vrijeme javno napadaju najviši predstavnici Vlade, razni novinari, mediji, praktički cijela oporba, osumnjičenici za koruptivna djela pod istragom i mnogi pojedinci, koje sam razotkrio, prozvao, kritizirao ili ismijavao, što mi ne mogu oprostiti. Posebno je kukavički napad HND-a, klijentelističke udruge koja je imala aranžmane s ruskom Sberbank i koja je sustavnim sektaštvom i diktaturom agresivne, ideološki isključive manjine, zapravo uništila istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj. Ipak, kako sam ih više puta prozivao, razotkrivao i negativno pisao o njihovim poznatim članovima, ništa manje od kukavičkog napada i licemjerne teze o nekakvom dilanju informacijama, nisam niti očekivao. Kada bih za to imao vremena i resursa, mogao bih cijeli dan samo pripremati tužbe za sve te klevete, krive navode i uvrede, međutim, imam pametnijeg i važnijeg posla. Ono što je problematično, curenje je informacije iz istrage i omogućavanje osobama koje su pod istragom za koruptivna djela da iznose neistine i selektivne informacije i kontaminiraju cijeli proces. Neprihvatljivo je i da recimo Nova tv, koja se na snimci dovodi u specijalan odnos s bivšim ministrom Filipovićem, objavljuje tko je sve bio na ispitivanju u Uskoku. Dakle, namjerno se opstruira, preusmjerava istraga i sustavno blati onoga koji ju je započeo, što je iznimno loše i opasno za cijelu državu i društvo. Srećom, sve ovo što pišem, davno sam predvidio, pa i mnogo gore scenarije koji vjerojatno slijede. Nema veze, idemo dalje, nema nazad. Hvala svima na podršci.

Jučer mi je Ivan Pernar, kojeg sam nebrojeno puta kritizirao i pritom ne birao uvijek riječi, uputio javnu podršku. Time me, na neki način, praktički razoružao na dulje razdoblje i neću mu to zaboraviti. Istovremeno, razni mediji, novinari i portali, koji me zapravo nemaju zašto mrziti, jer su masno reciklirali moja otkrića, priče i tekstove i predstavljali ih kao svoju ekskluzivu, sada projiciraju nepatvorenu mržnju i agresiju prema meni, uz širenje raznih kleveta i time daju podršku koruptivnom sistemu i raznim skupinama, kojima je svakako u interesu da me se nekako ukloni ili barem difamira do njihove krimogene razine. Sve se to reflektira i na privatan život, prijateljstva i međuljudske odnose, međutim, nije to ni nužno loše. Ovakve situacije su test ljudi, zato što se pravi prijatelji nađu i ostaju u svakoj oluji.