Napisao: Edi Prodan

Snimio: Goran Kovačić / PIXSELL

DOK NAS IMA

Na današnji dan prije 31 godinu osnovana je 111. brigada Hrvatske vojske. Jedna od najsrčanijih u HV, do kraja rata ostala je bez 53 pripadnika, njih skoro 300 je ranjeno. Jučer je obilježavala svoj dan. Tužno. Na groblju Drenova od novinara bio sam smo ja. Na Mostu nas nešto više. Od političkih struktura, unatoč istinski dobrim ljudima koji su došli, iz Grada i Županije više nema ni onih s prefiksom do. Dogradonačelnika i dožupana. Prve violine te dvije strukture davno su to prestala činiti.

I zbog svega viđenog, zbog svega doživljenog - bilo bi mi jako drago da 32. godišnjicu više ne obilježavate.

Na ovakav način. Ispada da molite. Političare da vam daju na važnosti, novinare da vas zabilježe. Ako to i učine, na samom ste dnu stranica. Nemojte više. Ne zovite one koji vam jasno daju do znanja kako ih ne zanimate. Kako su poginuli za slobodu samo - mrtvi. Oni koji ne troše, ne plaćaju porez i ne izlaze na izbore. Jer su mrtvi. Kao ratnom reporteru iz tog doba, bilo mi drago da na groblje dođu samo oni kojima je istinski žao. Da se druže oni kojima je istinski stalo. Skromno, na nekom mirnom i ugodnom mjestu. Ne kao uzurpatori jutra na Delti. Sa svim onim pro forma vijencima. Bačen novac.
Jer njih ne zanimate. Ni vi danas stari, ni oni odavno mrtvi.
Sve smijete, samo moliti nikad. Političare da vam dođu, medije da vas prate. Jer ako ste išta u svojim životima - ponosni ste ljudi. Neka tako ostane. Dok nas ima.

Post na Facebooku Edija Prodana, jedinog novinara koji se došao pokloniti stradalim pripadnicima 111. brigade Hrvatske vojske čiji je i sam bio pripadnik uskovitlao je ogromnu pažnju na Kvarneru, a brojni su građani potreseni totalnom nebrigom politike i medije za one koji su svoje živote dali za Hrvatsku, za njihove najbliže koji su nijemo promatrali kako njihove pale sinove i kćeri više nitko ni ne spominje. Ovdje izdvajamo samo neke od tužnih komantara Prodanovih prijatelja na Facebooku.

"Navečer kasno 1992. prolomio se vrisak i jauk jedne jadne majke. Susjede preko puta riječkog nebodera. Izgubila je sina. 22 godine je imao. Svi smo stajali po prozorima i plakali. Drugi dan navečer je stiglo još jedno vozilo Hitne u nizu. U njima je bila teško ranjena moja sestra. Žao mi je svih koji su položili svoje živote za voljenu domovinu.", potresni je komentar koji je napisala žalosna Jana Mladin koja je revoltirana i gnjevna potpunim izostankom empatije te ignoriranjem svih onih koji su dali svoje živote i zdravlje za suverenu Hrvatsku!

Žaklina Srdar napisala je sljedeće: - Na žalost Edi, naše političke strukture godinama obezvrjeđuju one koji su se borili i dali živote za Lijepu našu. Uhljebi se bore za svoje interese, kradu i prodaju mukom stečena, generacijama čuvana blaga lijepe naše. Hvala i vječna slava hrvatskim braniteljima. Oni koji su došli na obljetnicu, došli su s iskrenom zahvalnosti i srca puna emocija prema svojim suborcima, braniteljima, herojima. Oni koji nisu došli pokazali su svoje pravo lice. Hvala Edi na iskrenom prikazu, koliko se cijene pravi hrvatski branitelji.

Nada Jovanović: - Što će im oni koji su oslobodili zemlju i omogućili im da je danas nesmetano pljačkaju I rasprodaju, da obnašaju visoke funkcije I bezobrazno se bogate. Žalosno

Vedrana Spadoni: - Stavljaju zastave Ukrajine na balkone i suze na ukrajinske branitelje, a hrvatske obezvređuju i ne odgajaju djecu da ih slijede.

Ivan Šantek: - Kao bivši pripadnik 109. brigade dijelim s Vama tugu i sramno ponašanje tzv. vlasti. Moja brigada na žalost imala je 202. poginula branitelja, a 12 ih se vodi kao nestali... Dio je to koji neki brzo zaboravljaju... Poginuli i umrli, počivali u miru Božjem! Vama pozdrav iz Vukovara Bog i Hrvati.