Već u siječnju prvi sivi kitovi iz populacije Tihog oceana počeli su pristizati u gnijezdeće lagune u Baja California u Meksiku. Od početka njihove migracije na jug s njihovih hranilišta na velikim geografskim širinama uočeno je nekoliko slučajeva oronulih sivih kitova na njihovoj migracijskoj ruti.

To je pobudilo zabrinutost znanstvenika zbog neobičnih smrtnih slučajeva koji su započeli u siječnju 2019. i doveli do 378 potvrđenih smrtnih slučajeva sivih kitova, a možda i mnogo više. Ova situacija odvija se već tri godine.

Sivi kitovi godišnje migriraju između hranilišta u Beringovom, Čukčijevom i Arktičkom moru i uzgajališta iz zaljeva Južne Kalifornije do laguna duž pacifičke obale Donje Kalifornije u Meksiku.

Tijekom ljetne sezone hranjenja, od svibnja do listopada, kitovi akumuliraju velike rezerve energije, uglavnom u obliku masti, kako bi održali troškove energije za migraciju i dok žive u uzgajalištima. Odgovarajuće rezerve energije presudne su za reprodukciju i preživljavanje sivih kitova koji se ne hrane tijekom sezone seljenja i razmnožavanja.

2017. godine LSIESP (Posebni projekt za pomoć i istraživanje kitova) počeo je proučavati tjelesno stanje sivih kitova pomoću fotogrametrije trutova. Ova metoda uključuje mjerenje duljine i širine životinja na vertikalnim fotografijama snimljenim trutovima, iz kojih se može dobiti procjena relativnog stanja (ili ugojenosti) pojedinih primjeraka.

Već u drugoj godini uzorkovanja istraživači su otkrili značajno pogoršanje fizičkog stanja mladih i odraslih sivih kitova koji su posjetili lagunu San Ignacio. Pad je bio primjetan i 2019. godine, na početku trenutnog UME-a. Pogoršanje tjelesnog stanja također se poklopilo sa smanjenjem broja parova majke i teladi pronađenog u laguni San Ignacio, što ukazuje na pad plodnosti ženskih sivih kitova.

Iako studija sugerira da je pad preživljavanja i reproduktivnih performansi sivih kitova tijekom trenutne UME uzrokovan glađu, glavni čimbenici koji su uzrokovali taj pad tjelesnog stanja još nisu identificirani. Činjenica da su sivi kitovi 2018. i 2019. godine stigli na svoja uzgajališta u Meksiku već u znatno lošijem tjelesnom stanju ukazuje na to da se taj pad morao dogoditi ili tijekom prethodne sezone hranjenja ili tijekom migracije prema jugu.

"Čini se da velik broj sivih kitova napušta svoja hranilišta već u lošem stanju, a dok završe svoju uzgojnu sezonu u Meksiku, troše svoje energetske rezerve i umiru od gladi." kazao je Dr. Fredrik Christiansen.

Od kasnih 1980-ih, u središnjem dijelu sliva Chirikov, glavnog područja za ishranu sivih kitova u Beringovom moru, bilježi se pad brojnosti i biomase amfipoda, glavnog plijena sivih kitova. Vjeruje se da je to, pak, uzrokovano zagrijavanjem arktičkih voda kao rezultat prirodnih i / ili antropogenih klimatskih promjena. Ako je to slučaj, takvi UME-ovi mogu postati češći, što bi moglo dovesti do pada sivih kitova u sljedećim desetljećima ili njihovog potpunog izumiranja.