Volonteri, Bad Blue Boysi, vatrogasci..., daju sve od sebe i nesebično pomažu stradalnicima u potresu, inspektori zaštite na radu ne izlaze iz svojih domova, da im što ne padne na glavu
Martina Petrinjak u drugoj kolumni precizno i otvoreno o brojnim problemima koje je otvorio zagrebački potres ogolivši do srži nefunkcionalnu državu u kojoj živimo. Dvadeset dana nakon srednje jakog potresa na zagrebačkim krovovima možete vidjeti različite volontere koji bez kaciga uklanjaju crjep na preko dvadeset metara visine, bez osnovne zaštite na radu, bez ikakve ovlasti, uklanjaju višetonske dimnjake koji su se odvojili na mjestu na kom je posmična sila djelovala na njih. Tako izgubljen je još jedan život. Nevjerojatno je dok volonteri nesebično rade i izlažu se opasnosti i pandemiji, velik dio inspekcija zaštite na radu ne izlaze iz svojih kuća da im štogod ne padne na glavu. Pročitajte i ostat ćete šokirani spoznajama onespremnosti Zagreba za jače potrese. Ovaj od 5,5 po Richteru bio je iz srednje kategorije, da je „lupio“ sa 6,5 sravnio bi pola stare jezgre Zagreba. U drugoj kolumni u Startu dotakla se nadležnih službi koje su prve trebale priskočiti u pomoć, a totalno su ih zaklonili i stavili u drugi plan volonteri, Bad Blue Boysi, vatrogasci...
Napisala: Martina Petrinjak
Foto: Igor Vignjević
Zagrebačka arhitektica u novoj kolumni precizno i otvoreno o brojnim problemima koje je otvorio zagrebački potres ogolivši do srži nefunkcionalnu državu u kojoj živimo. Kao pripadnica struke napisala je žestoko pismo javnosti, a uputila ga je i Štromaru i Ministarstvu graditeljstva koje priprema zakon o obnovi.
Dvadeset dana nakon srednje jakog potresa na zagrebačkim krovovima možete vidjeti različite volontere koji bez kaciga uklanjaju crijep na preko dvadeset metara visine, bez osnovne zaštite na radu, bez ikakve ovlasti, uklanjaju višetonske dimnjake koji su se odvojili na mjestu na kom je posmična sila djelovala na njih. Tako izgubljen je još jedan život. Zašto je Zagreb takav, progovara u dugačkom pismu, a navodi i one koji su vlastitim primjerom radili sve suprotno od onoga što bi trebalo raditi u zonama potresa. Tako navodi i primjere uglednih građana, profesora, političara... koji su adaptirajući stanove narušili ionako upitnu stabilnost zgrada u kojima žive ili ih rentaju. I zbog takvih danas volonteri, vatrogasci i Bad Blue Boysi, uz nešto nevidljivije službeno ovlaštene osobe, uklanjaju ruševine, popravljaju krovove, uklanjaju dimnjake...
Kuće i zgrade vam obilaze kolege statičari, u pratnji studenata, s kacigama zagrebačkog holdinga, prslucima civilne zaštite i iskaznicama komore građevinskih inženjera, bez ikakve ovlasti ili odgovornosti govore vam smijete li se vratiti u vaše stanove i koja je vjerojatnost da vam se kompletna zgrada surva na glavu. Nevjerojatno je dok volonteri nesebično rade i izlažu se opasnosti i pandemiji, inspekcije zaštite na radu ne izlaze iz svojih kuća da im štogod ne padne na glavu. Krovopokrivači idu na visine na kojima je obavezno vezanje i skela, šljem... Ništa od toga nemaju, idu bez opreme i s neizmjernom željom i voljom da pomognu unesrećenima.
Njihove ovlasti su nikakve, oni samo tako šeću volonterski i tješe vas. Sami ćete vjerojatno morati platiti ozbiljne vještake (možda baš njih) i temeljem toga zatražiti naknadu štete. Istovremeno, mnogi od vas su bez grijanja i tople vode sa starcima i djecom jer gradska plinara je isključila plin, odbija uključiti dovod plina ako ne kupite nove bojlere i prilagodite instalaciju, platite ateste i popravite dimnjake koji vam za taj bojler neće trebati. Mnogima od vas pukla je kanalizacija ili neki drugi infrastrukturni element.
Dvadeset dana nakon događaja vi ste u stanovima svoje rodbine i prijatelja, izbjeglice i beskućnici. Ništa se nije dogodilo osim volonterskih aktivnosti penjača, vatrogasnih društava i drugih udruga koje nisu plaćene iz proračuna. Malo je tko od osoba koje su plaćane masno 75 godina pomogao. Bad Blue Boys su evakuirali rodilište. Dok vi još drhtite nakon 120 potresa i zdvajate kako ćete sami platiti popravke, Ministarstvo graditeljstva piše ZAKON o obnovi zgrada i tako to već neko duže vrijeme. Sve to naravno koči kvalitetnu i pravovremenu obnovu. Ovo je moje pismo u kojem iznosim sva svoja iskustva i znanja, a i Hrvatska udruga poslodavaca poslala je svoj prijedlog zakona koji je dijametralno suprotan od drafta zakona koje je pripremio Štromar i njegovo ministarstvo.