Napisao: Vid Legradić

Foto: James Armbruster / Pixabay

Tvrdnja da se moderno društvo temelji na crnom zlatu nipošto nije pretjerana. O nafti ovisimo kao ovisnici o drogama. Koristimo ga za izradu proizvoda koji pokreću modnu, prehrambenu, građevinsku i potrošačku industriju. Za početak, da bismo razumjeli "uljnu kletvu", fokusiramo se na kupaonicu, na ladicu za osobnu njegu...

Svijet mode suočava se s istim problemom. Moda ima nekoliko problema kada je u pitanju korištenje ulja, jer kao hobotnica svojim ticalima intervenira u sve sfere našeg života. Istina, polako će biti modernije imati električni automobil i da se šminka od samo nekoliko kapi kerozina ili sličnog naftnog derivata. Nažalost, to se ne odnosi na odjeću. Čovječanstvo se doslovno oblači u ulje!

 

U blizini Stockholma, jedna od elektrana počela je spaljivati ​​H&M odjeću umjesto ugljena za proizvodnju energije. Ugljen još nije u potpunosti zamijenjen, ali se namjerava.

Pa ipak, čak se i proizvodnja odjeće može riješiti naftnog prokletstva. Pamuk, lan, svila, kokos i bambusova vlakna. Znamo alternative i možemo ih koristiti.

Nažalost, postoji područje gdje se prokletstvo nafte kao čovječanstva ne može riješiti.

Razlog za to je velika populacija Zemlje. Gotovo 8 milijardi usta nemoguće je hraniti bez upotrebe plinskog ulja i njegovih proizvoda. Naftni proizvodi se koriste kao sirovina u proizvodnji gnojiva i pesticida. 

Ovo je ogromno područje koje povezuje naftne lobije s lobijima za masovnu proizvodnju hrane. Glavna zvijezda je naftni koks ili "petkoks", koji se dobiva kao nusproizvod pri rafiniranju sirove nafte. S više od 80 posto ugljika, naftni koks je neophodan za proizvodnju gnojiva. Naftni koks se dobiva plinofikacijom kerozina. Tijekom procesa nastaje amonijak i određeni oblik nitrata koji se potom koristi za stvaranje dušičnih gnojiva koja su kvantitativno nenadmašna s bilo kojim drugim održivo proizvedenim gnojivom. Gdje su onda pesticidi i cijeli lanac proizvodnje hrane. Ulje je općenito sastavni dio prehrambenog sektora od početka do kraja: od sadnje, navodnjavanja, hranjenja i žetve hrane do obrade, distribucije i pakiranja.

Uz samo nekoliko predstavljenih područja, možemo vidjeti da je veza između ljudskog društva i nafte mnogo bliža nego što se na prvi pogled čini. Nisu u pitanju samo mobilnost i proizvodnja energije, već i mnoge druge stvari. Zbog nafte naše društvo postoji kao takvo. Crnog zlata se nećemo riješiti tako lako, možda nikada uopće, jer smo kroz proces hidrauličkog frakturiranja t. i. "Fracking" je otkrio gotovo neograničene rezerve nafte. Jasno je da ćemo se na njemu oslanjati i koristiti u svijetlozelenoj budućnosti.

Kako bi uistinu bili "zeleni", moramo se stoga sustavno, društveno, politički i osobno truditi koristiti što više nenaftnih proizvoda. Za ostatak ugljičnog otiska pobrinut će se priroda, bez koje ionako ne možemo postojati.