Zapadom ne upravljaju ni Biden, ni Johnson, ni Macron, ni Scholz, ni Plenković..., već dva tri mega fonda, a možda preko njih i samo jedan jedini moćnik
VIDEO: Nikad bolje obraćanje Mislava Kolakušića, a imao ih je mnogo odličnih! 9,5 minuta kirurški točne demistifikacije zapadne civilizacije!!!
Ovaj govor da se usporediti i s onim čuvenim Gotovčevim ispred "Hrvatskog radiše" 30. kolovoza 1991.
BlackRock, Vanguard i State Street su fondovi koji su vlasnici svih ključnih kompanija u svim područjima života, zdravlja, medija i ratova. Posjeduju imovinu koja je nekoliko puta veća od nacionalnih proračuna vodećih država. Oni su ti koji upravljaju svijetom i postavljaju predsjednike i premijere. Oni su ti koji odlučuju o našim realnim životima i svjetskom poretku.
Bojan Haron Markičević
Snimio: Bojan Haron Markićević
Ilustracija: Borut Černelić
- Društvene mreže, mediji i farmaceutske kompanije nalaze se u međusobnoj sprezi potaknute interesima krupnog kapitala koji nam svima upravlja životima, a da mi o tome ništa i ne znamo. Kada pogledamo vlasničke strukture najvećih kompanija iz svih navedenih sfera života dolazimo do zabrinjavajućih uvida. Društvene mreže su u svojim interesima potpuno
homogenizirane.
Meta, koja je vlasnik Facebooka, Instagrama i Whats up, Alphabet, koji je vlasnik Googlea, Androida i Youtubea, kao i Twitter, kao većinskog dioničara imaju dva investicijska fonda, koja se ponavljaju u vlasničkim strukturama gotovo svih velikih tvrtkikoje posluju u svijetu: Vanguard i BlackRock.
Kod društvenih mreža apsolutno svaka od najvećih kompanija ima navedene fondove kao većinskog dioničara, osim Tik-toka koji je u vlasništvu kineskih vlasti. Vlasnički udjeli u većini najvećih farmaceutskih tvrtki na svijetu, kada pogledamo podatke za one tvrtke za koje možemo, koje nisu pretvorene u fondacije kako bi se zamračili vlasnici i izbjeglo plaćanje poreza, opet nas dovode do istih tvrtki. Johnson and Johnson, Pfizer, Moderna, kao trenutno najpoznatije sve imaju navedene investicijske fondove kao najveće dioničare. Štoviše,
od 10 najvećih farmaceutskih kompanija u 2021. a, šest ih ima većinske vlasničke udjele navedenih investicijskih fondova.
Zbroj prihoda tih šest tvrtki samo u 2021. godini iznosi 243 milijarde dolara. Kada bi proširili listu na top 20 farmaceutskih kompanija, govorimo o tisućama milijardi. Pfizer je prije početka pandemije bio u problemima, neki od
najpoznatijih patenata su im isticali. Sve kompanije koje su proizvele cjepiva za COVID-19 imaju većinski vlasnički udio upravo Vanguarda i BlackRocka.
Kada pogledamo javno dostupne podatke svih najvećih kompanija na svijetu, konstantno pokazuju istu strukturu: Vanguard BlackRock, i drugi manji investicijski fondovi, čiju vlasničku strukturu opet kada pogledamo, opet dođemo do dva imena: Vanguard i BlackRock, čak štoviše, i jedni u drugima imaju vlasničke udjele.
Kada dođemo do teme tradicionalnih mainstream medija, problematika toga tko nas informira i sa kakvim ciljem tek postaje očita.
U zadnjih 30-ak godina, većina najvećih medijskih kompanija na svijetu je također prešla u vlasništvo investicijskih fondova.
Dodatan problem je što kada pogledamo sastav medija u cijelome svijetu, kao i u svakom drugom sektoru, nažalost dođemo do uvida kako je ograničen na nekoliko velikih multinacionalki, koje se granaju sve do najmanje države, čime je objektivnost njihovog izvještavanja u najmanju ruku upitna.
Kada govorimo o tradicionalnim medijima, kao i o društvenim mrežama, situacija je katastrofalna.
Svi kanali informiranja koje u suvremenom svijetu koristimo također polaze iz
jednog mjesta. Google, Youtube, Facebook, New York Times, CNN, Fox News,
sa koje god strane gledali i kojim god svjetonazorima pripadali, vlasnička struktura je ista. Takozvani protivnici istim interesima odgovaraju. Od top deset medijskih kompanija na svijetu samo i jedini Sony nema spomenute fondove u svojoj vlasničkoj strukturi. 3 U top 20 slika se ne mijenja puno.
Upravo činjenica da o tome ništa ne znamo, te da nas se ne upozorava na potencijalne sukobe interesa pri informiranju ljudi na cijelome svijetu, dovelo je do nepovjerenja kod ljudi nad kojim se danas mnogi iznenađeno zgražaju. Kako vjerovati izvorima informacija koje posjeduju milijarderi, i koji nikada ne govore o ogromnoj nejednakosti koja je dominantno obilježje suvremenih društava? Kako vjerovati u čistoću pandemijske priče, kada na ni jednim vijestima se ne prenosi rekordna zarada koju su farmaceutske kompanije imale u ove dvije godine? Kako se ne smijati kada vidimo snimke na stotine televizijskih kanala koji čitaju doslovce istu vijest, naređenu od strane nekoga o kome
mi samo možemo nagađati. Sveobuhvatnost suvremenih izvora informiranja dovodi nas u nezavidan položaj. Ukoliko Google skloni neke rezultate, ideja o tome da živimo u društvu informacija pada u vodu, jer tim informacijama pristupiti ne možemo. Ukoliko Facebookov, Youtubeov ili Twitterov algoritam odluči kako se o nečemu ne smije govoriti, onda se sav sadržaj uklanja, pa makar se kasnije informacije pokazale kao točne. Kada govorimo o
velikim narativima, poput Iračkog rata, vidimo opasnost koja proizlazi iz ovakve vlasničke strukture. A to je bilo prije 20 godina, danas je situacija kudikamo gora. Sama činjenica da je algoritam Facebooka usmjeren na strah i ljutnju kao najbolje emocije za povećati „engagement“ odnosno angažman na društvenim mrežama, kao što su mnogi zviždači posvjedočili, pokazuje koliko smo izloženi njihovim interesima.
Radikalna podjela društava kojoj svjedočimo nije došla od nigdje, već je itekako sponzorirana.
Na kojoj god da smo strani, novac ide u iste džepove. Ista vlasnička struktura ponavlja se u koji god sektor svjetske ekonomije usmjerimo svoju
pažnju. Obnovljivi izvori energije, neobnovljivi izvori energije, prehrambena industrija, vojna industrija, turistički sektor, avijacija, bankarski sektor… Činjenica je da i moć i kapital teže okrupnjavanju te se vole zadržavati u što manje ruku, no mnogi nisu svjesni dokle to ide u današnjem „globaliziranom svijetu“. Informacije koje dobivamo, tehnologija koju koristimo, hrana koju jedemo, odjeća koju nosimo, financijske institucije na koje se
oslanjamo, dobavni lanci na koje računamo, transport...
Neupitno je kako ova tri investicijska fonda raspolažu imovinom većom od ijedne države na svijetu, a kada na to dodamo činjenicu da ne samo da savjetuju federalnu banku SAD-a, već uz sve udjele u realnoj ekonomiji posjeduju udjele u svim bankama, uključujući američkih velikih pet, jedini
zaključak koji se da izvući jest da posjeduju svjetsku ekonomiju kao takvu. Mogućnost dogovaranja i kontroliranja odluka velikih igrača u svakom sektoru čini ih moćnijima od ijednog predsjednika ili premijera na svijetu. To što se nalazimo pred ogromnim balonom inflacije, koja će se prebiti preko leđa građana svijeta, nije ekonomska zakonitost, već pohlepa ovakvih dioničara u velikim multinacionalnim kompanijama, koje su te koje diktiraju
cijene od Washingtona do Zagreba, upravljajući tzv. ekonomskim trendovima. Oni koji pažljivije prate financijske vijesti primijetit će kako unatoč stvarnim dobavnim problemima koji su neupitni, velike tvrtke u svojim izvješćima o zaradi dioničarima govore o zadnjih dvije godine kao odličnima za biznis, otvoreno se hvaleći kako su uspjeli preduhitriti krivulju inflacije, kako su uspjeli povećati cijene za više negoli su troškovi i kako su kao rezultat isporučili rekordne profite, neviđene u posljednjih 70 godina.
Izvori za infromiranje.
https://www.dreamgrow.com/top-15-most-popular-social-networking-sites/
https://www.proclinical.com/blogs/2021-7/who-are-the-top-10-pharma-companies-in-2021
https://www.fool.com/investing/stock-market/market-sectors/communication/media-stocks/big-6/
