Napisala: Sandra Bratuša // Fotografije: Marko Grubišić

Od malih nogu znali ste da ćete biti glazbenik ...?

Na sceni sam 23 godine, od svoje 16. godine kada sam nastupao s prvim bendom. Prvo sam radio lokalno, a zatim sam postao profesionalni pjevač. Istina, imao sam veliku sreću što sam kao šestogodišnji dječak znao što želim postati u životu. Put nije bio lak, bilo je mnogo prepreka, ali uspio sam. No, što je put teži, to je uspjeh na kraju slađi. I prije svega, traje duže.

Mogu reći da sam zahvalan što nisam uspio preko noći, kao što su uspjeli neki drugi. Uspjeh koji dolazi preko noći obično nestaje i preko noći. Trebalo mi je 15 ili 16 godina da napravim svoj prvi veliki hit. Do tada sam snimio najmanje 45 pjesama. To znači da se moj uspjeh temelji na zdravim temeljima. No, i ja sam već imao svoj krug obožavatelja koji me je pratio, što se vidjelo u Areni Zagreb 2017. godine, kada se na koncertu okupilo 17.500 ljudi. Tada sam si rekao, ovo je moj novi početak, od sada će sve biti kako treba. Ovaj koncert je nekako obilježio ovaj dio moje karijere.

No, vjerojatno imate neke neostvarene profesionalne želje?

Mi glazbenici uvijek imamo neke neostvarene želje. To je dobra stvar, jer u glazbi nema granica, kao što nema granica u ljubavi. Zapravo, nikad nije dosadno, to je uvijek nešto što vas tjera naprijed.

Kako je korona kriza utjecala na vaše glazbeno stvaralaštvo?

Sve se ljuljalo do temelja, ali na kraju je dobro bilo to što je došlo do nekakvog ponovnog pokretanja. Sve je već bilo zasićeno, sve je išlo kao na pokretnoj traci. Ali u glazbi ne bi trebalo biti tako. Za mene osobno, ovaj reset je došao u pravo vrijeme, jer sam već bio umoran i iskoristio sam ovih godinu i pol dana za pauzu.

Znači li to da ste glazbu stavili na stranu?

Nema šanse, bavio sam se glazbom i bio sam u studiju, ali manje sam bio opterećen nastupima i turnejama. Aktivirao sam nove ljude, bilo je novih suradnji, napravio sam vlastitu diskografsku kuću, pripremam vlastitu emisiju. To je to, uvijek možete napraviti bolji koncert, možete napraviti bolje pjesme, uvijek možete popuniti veću dvoranu ...

Što za vas znači trenutak kada se zatvorite u studio?

Studio je svijet za sebe, kao da je u izolaciji. Zatvorite vrata za sobom i ne čujete ništa. Samo vibracije studija. Za mene je to poput lansiranja u drugu galaksiju. Postoji drugi svijet, tamo se svi problemi zaboravljaju. Obično isključim i mobitel, ne uvijek, ali ako mogu.

Kakav je dan u životu Ivana Zaka? Idete li svaki dan u studio?

Kakav bih ja glazbenik bio da nemam studio? Kao automehaničar bez radionice ili župnik bez oltara. Svaki dan odlazak u studio za mene je ritual. Kad se probudim, prvo popijem kavu, pa odem s kolegama u grad na još jednu. Ručam oko pet ili šest popodne, a zatim svi zajedno idemo u studio. Većinu vremena stvaramo glazbu, a ponekad samo razgovaramo, ali opet o glazbi, o pjesmi koju stvaramo, o produkciji. Ponekad provedemo cijelu noć ne svirajući niti jedan akord, pa posložimo mnogo toga.

Znači, ti si noćni čovjek, čak i kad nemaš koncerte?

Uvijek, jer danju nekako ne osjećam kemiju između sebe i pjesme koju imam na poslu. Noću se ipak uspostavlja svojevrsna veza. Istina je da sam i ja napisao nekoliko hitova danju, ali konačnu sam verziju uvijek radio noću. Noć ima svoju moć, različite vibracije. Zapravo, noću je sve drugačije.

Što za Vas znači trenutak kad se zatvorite u studio?

Studio je svijet za sebe, kao da je u izolaciji. Zatvorite vrata za sobom i ne čujete ništa. Samo vibracije studija. Za mene je to poput lansiranja u drugu galaksiju. Postoji drugi svijet, tamo se svi problemi zaboravljaju. Obično isključim i mobitel, ne uvijek, ali ako mogu.

Kakav je dan u životu Ivana Zaka? Idete li svaki dan u studio?

Kakav bih ja glazbenik bio da nemam studio? Kao automehaničar bez radionice ili župnik bez oltara. Svaki dan odlazak u studio za mene je ritual. Kad se probudim, prvo popijem kavu, pa odem s kolegama u grad na još jednu. Ručam oko pet ili šest popodne, a zatim svi zajedno idemo u studio. Većinu vremena stvaramo glazbu, a ponekad samo razgovaramo, ali opet o glazbi, o pjesmi koju stvaramo, o produkciji. Ponekad provedemo cijelu noć ne svirajući niti jedan akord, pa posložimo mnogo toga.

Znači, ti si noćni čovjek, čak i kad nemaš koncerte?

Uvijek, jer danju nekako ne osjećam kemiju između sebe i pjesme koju imam na poslu. Noću se ipak uspostavlja svojevrsna veza. Istina je da sam i ja napisao nekoliko hitova danju, ali konačnu sam verziju uvijek radio noću. Noć ima svoju moć, različite vibracije. Zapravo, noću je sve drugačije.

Kakvu glazbu voliš?

Ne dijelim glazbu po žanru. Mogu slušati jazz, turbofolk, zabavnu pop glazbu. Nije bitan žanr, već poruka i kemija pjesme. Kemija i poruka uvijek se traže u pjesmama, baš kao i u ljubavi. Šablonske pjesme sastavljene na takozvani matematički način mogu doživjeti pet minuta slave i ništa više. Ovo nisu pravi hitovi koji ostaju i idu s koljena na koljeno. Glazba mora biti autentična.
Puno nastupate i u dijaspori.

Da, u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, barem nekoliko puta godišnje, u teretanama ili većim klubovima. Atmosfera je uvijek jedinstvena, jer ljudi vole čuti hrvatske pjesme. Nastupati uvijek je dobar osjećaj.

Jeste li ikada imali tremu prije nastupa?

Ne bih rekao da sam nervozan, više se radi o adrenalinu. Bilo bi zaista smiješno da nakon svih ovih godina još uvijek drhte.

Koje knjige najviše volite čitati?

Volim čitati neke psihološke knjige, one su me oduvijek zanimale. Nakon svih ovih godina nekako mi je lakše suditi o ljudima. Iskustva se računaju, a često kasnije vidite ono što prije niste primijetili. Kad si kažete kako je sve nekada bilo lijepo, možda čak nije ni bilo tako, samo ste sve vidjeli iz drugog kuta.

Jeste li ikada bili obeshrabreni?

Ne, ali svejedno mi je bilo svejedno. Jako loše utječe na mene kad se ništa ne dogodi, kad sve prestane. Ali nisam imao strahove niti psihičke probleme. Nastavila sam se baviti glazbom i organizirati nove projekte. Više sam se družio s prijateljima i s prirodom. Vrijeme koje sam ostavio iskoristio sam za sebe. Kad je čovjek stabilan i ima svoju slobodu, nema mjesta strahu i lošim stvarima.

Usred smo ljeta, gdje na godišnji odmor?

Što se tiče blagdana, ja sam dosadnija sorta. Kad živite uživajući u svom poslu, to je već godišnji odmor. Odmaram se koliko mi je potrebno svaki dan. Volim more, ali ne tako što ću dugo odlaziti tamo i ležati na plaži. Moji prijatelji i ja idemo na dan, dva, volim se voziti na jahti i to je to. Previše mi je statično da bih predugo bio na istom mjestu. Priznajem, ima i u mom poslu teških trenutaka, ali ima još puno lijepih stvari.

Što biste poručili našim čitateljima i svim vjernim obožavateljima?

Ostanite vjerni sebi u ovom teškom i ludom vremenu. Tako ćete uspješno prevladati sve neugodnosti. Sve prije ili kasnije prođe, budi stabilan i svoj.