Zavoljeli smo je uz "Crno-bijeli svijet", iako je prije toga imala iskustvo "Mamutice", trilera "Nije sve u lovi" kao i nekih kazališnih uloga. Za nekoga tko je rođen 1985. godine nije mogla znati previše o novovalnom razdoblju, no kako su joj roditelji u to vrijeme bili mladi, kaže kako nije bila niti posve nesvjesna veličine epohe. Na Akademiji su spominjali velike predstave iz te za kazališnu umjetnost značajne dekade, a slušala je i ponešto od glazbe. Roditelji su bili aktivni gledatelji pred- stava i koncerata, dok se ja nisam rodila i poremetila tempo izlazaka. Znala sam dosta muzike i dosta starih naziva ulica – jer mi otac i danas zna reći „ideš iz bivših Proleterskih“ (smijeh). I da, čini mi se da je stvarno bilo dobro. Sada je isto dobro, ali na neki drugi način, na neki kapitalistički način. Gledala sam dosta intervjua Sonje Savić i taj život na ulicama koji ona opisuje - to bih voljela doživjeti iz prve ruke.

Dok je čekala “upad” na Akademiju Sara nije gubila vrijeme. Studirala
je fonetiku i kroatistiku na Filozof- skom fakultetu. Dakle, gotovo da nije bilo bolje osobe za ulogu lektorice u Crno-bijelom svijetu. To ju je oduševilo već na početku, toliko da je inzistirala na promjeni scene.

Imali smo u prvoj sezoni scenu u "Startu" gdje je pisalo „Marina lakira nokte i dolazi XY...“ uglavnom s velikim sam guštom zatražila promjenu – dajte crvenu kemijsku i hrpu papira – Marina lektorira, ona RADI. Jako mi je bilo važno da je ona „nobullshit“ djevojka. Kakvo lakiranje noktiju, saberite se molim vas. (smijeh)
Uloga Marine, čini se, već sada ju je profesionalno obilježila. Iako je prola- znici više toliko ne zaustavljaju na ulici s pitanjima o pravopisnim savjetima
- zadnja sezona serije donijela je nova pitanja i sasvim novu temu ističe Sara i sa smijehom dodaje:
Trenutno dosta stručno debatiram temu ajvara po ulicama. Pravopis je smjenjen. >GLUMOM PROTIV KORONE
Zadnja sezona bila je nesvakidašnja
i po tome što se snimala u vrijeme pandemije i zahtjevnih epidemioloških mjera, no mlada glumica ističe kako ih to nije pretjerano ometalo te da osim mjerenja temperature i maskica kod ekipe nije primijetila neku dramatičnu razliku u radu.
Ali s druge strane ja živim u Zagrebu,

sigurna sam da su ljudi koji su trebali testove za preko granice, propusnice ili im se prijetilo samoizlacijom svaki mjesec imali druga- čije iskustvo. Ja sam radila jednako, kao i bez pande- mije – poslije posla doma jer sutra rano ustajem. I zapravo sam imala sreće da sam radila. Sve oko nas je stajalo.

Iako je vatreno krštenje snimanja serije prošla
u "Mamutici", ipak je u "Crno- bijelom svijetu" bila okruženi mnogim “isku- snijim” kolegama. Kaže kako je od njih mnogo nau- čila, ali najrevolucionarnije otkriće bila je činjenica da svi “veliki” imaju tremu. Nikakvo iskustvo, pripre- mljenost ili samopouzdanje te ne oslobađaju treme

ako ti je stalo do projekta. Bilo mi je to jako utješno. Doista ću pamtiti ovu seriju po tremi koja je sa svakom novom sezonom samo rasla. Ali i po Anici Dobroj koja opsesivno ponavlja tekst. Po Jeleni koja se neprestano zeza iza kamere, a sekundu nakon toga plače u kadru. Po lijepoj pametnici Kaji Šišmanović ili u seriji "Uni" i njenom nevjerojatnom co- ol-u. Po Kulinim pozivima iz montaže ljeti da pohvali neki kadar ili scenu. Po šećeru Slavku Sobinu, našoj seksi divi. I po Kipu, čiji bezgraničan entuzijazam nema cijenu.

Bilo je, kaže, i mnogo smi- jeha i nezaboravnih trenu- taka tijekom snimanja četi- ri sezone serije, no jedna od najdražih dogodila se u Podsusedu.

Jelena Miholjević i ja priheftane na kamion s kamerom nekom strašnom cijevi glumimo da vozimo auto, i da se Jelena užasava moje vožnje. Jelena je tako dobro igrala, a usto je ludo duhovita, da sam nekoliko kompliciranih repeticija zamalo potpuno uništila smijanjem. Mislim da je na kraju montaža spasila glumu.
>PETA SREĆA

Sara svojim prijemnim ispitima za zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti potvrđuje urbanu legendu da se na Glumu odlazi godinama. Njoj je uspjelo tek peti put. Prisjeća se kako bi svake godine nakon neuspjeha odustajala, da bi već nakon nekoliko tjedana shvatila kako za nju nema druge opcije. Danas, kada gleda s odmakom čini joj se kako je tih pet pokušaja i njoj bilo potrebno kako bi doista bila spremna te kako bi “upala” baš u klasu s kolegama koje i danas voli i cijeni.

Više u novom broju tiskanog izdanja Starta koji je na svim kioscima