Preminuo je velikan glume u Sloveniji Radko Polič. Rođen je tijekom Drugog svjetskog rata u Črnomlju. Diplomirao je dramsku glumu i umjetnički govor na AGRFT-u 1965.

Bio je glumac koji je ostvario preko stotinu kazališnih, preko pedeset filmskih i desetke radijskih uloga, stoji na stranici Društva dramskih umjetnika Slovenije. Popis njegovih uloga po kojima će ostati u sjećanju publike i slušatelja doista je dug i neprocjenjiv.
 

Radko Polič Rac ostavio je neizbrisiv trag u kazalištu u Sloveniji.
 

Jedan od najcjenjenijih glumaca

Rac je bio i jedan od najcjenjenijih filmskih glumaca kako u Sloveniji tako iu zemljama bivše Jugoslavije. Kad je primio Borštnikov prsten, napisali su da je Radko Polič "najizrazitiji intuitivni glumac među slovenskim glumcima, koji stvara uz pomoć potpune stopljenosti /empatije/ s dramskom osobom koju predstavlja. Racova je posebnost što se potpuno predaje igra, sa svim svojim stvorenjima, njegova je igra neodvojiva od njegove osobnosti..."

Potrestan oproštaj Rade Šerbedžije od velikog glumca i prijatelja

RADKO POLIČ
Ne….Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao I bivao klinički mrtav I opet nam se vraćao.
I to je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima.
Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao. Ima samo jedna stvar koju je volio vise od života. To je umjetnost. I to ova najteža, kazališna I filmska, za one koji se do kraja daju. A on joj se davao do kraja.
Nas RAC je bio CAR. I u kazalištu i u filmu i u životu.
Sve ono sto su drugi, uključujući I mene, vještinom postizali, on je jednostavno bio. Znao je nas Rac sve tajne kazališne umjetnosti i još nešto vise. Imao je nešto posebno. Nešto sto se ne da naučiti i što samo rijetki na svijetu posjeduju – BOZANSKO NADAHNUCE!
Ta iskra se cesto palila u njemu I činila ga posebnim u svemu.
Mora da je Bela Krajina, u kojoj je rodjen I odrastao, svojim sjenovitim brezama urezala duboke brazde u njegove godove. Tamo, kažu, ajda posebno cvijeta I oko ponoći njezini cvjetovi dobivaju neku ultraljubičastu boju, te se ljubavnici okupljaju po obližnjim brežuljcima I utapaju u strastvene ultravioletne zagrljaje. Možda je Rac sada tamo sa nekom od svojih bezbrojnih ljubavi..Ajda je i vrsta žita ili pšenice od koje se pravi kruh. Moj prijatelj Ratko Polič, bio je dobar kao kruh.
Ne. Ne vjerujem da je umro. Besmrtnici ne umiru.. On je jednostavno otišao, jer mu je bilo dosta.
A ako je zaista ovaj put zauvijek otišao, proglasite u cijeloj zemlji koja se zvala Jugoslavija dane žalosti, jer je umro jedan od najvećih glumaca koje je ovaj narod ikad imao…..